Psalmi107
Bog spašava u nevolji
1»Zahvaljujte Gospodu jer je dobar,jer je vječna ljubav njegova!«2Tako nek govore otkupljenici Gospodnji,koje je otkupio iz vlasti neprijateljâ3i skupio ih iz svih zemalja,od istoka i zapada, od sjevera i juga!4Lutahu u pustinji, u pustoši,ne nađoše puta k mjestu gdje bi se nastanili.5Izgladnjeli i žeđu izmoreni,duša je posustajala u njima.6Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodui on ih oslobodi od njihove nevolje.7Izvede ih na pravi putkoji ide u mjesto prebivanja.8Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,za njegova čudesa sinovima ljudskim!9Jer je utažio grla ožednjela,napunio je okrepom dušu izgladnjelu.10Sjedili su u tami i u smrtnoj sjeni,ležali su okovani u bijedi i željezu,11jer su prkosili Božjim riječimai prezirali volju Svevišnjega.12Zato im srce ponizi patnjama!Posrtahu, a ne bijaše nikog da im pomogne.13Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodui on ih oslobodi od njihove nevolje.14Izvede ih iz tame i smrtne sjenei rastrga njihove okove.15Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,za njegova čudesa sinovima ljudskim!16Jer razbi mjedena vratai slomi željezne prijevornice.17Ispaštahu bezumnici zbog svojih grješnih putova,morali su se mučiti za svoje grijehe.18Gadilo se svako jelo duši njihovoji već su stajali pred smrtnim vratima.19Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodui on ih oslobodi od njihove nevolje.20Posla svoju riječ i iscijeli ih,izbavi ih iz groba njihova.21Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,za njegova čudesa sinovima ljudskim!22Nek prinesu žrtve zahvalne,nek navješćuju djela njegova s radošću!23Koji otploviše morem na lađama,trgovali su na velikim vodama.24Gledali su djela Gospodnja,njegova čudesa na pučini.25On reče i diže olujni vihorkoji uzburka valove.26Do neba se dizahu i spuštahu u bezdan.Od nevolje duša im obnemogla.27Posrtali su i ljuljali se kao pijani;sve im je umijeće njihovo bilo uzaludno.28Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodui on ih oslobodi od njihove nevolje.29On obrati buru u tišinui morski valovi umuknuše.30I razveseliše se jer nastade tišina.U žuđenu luku on ih povede.31Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,za njegova čudesa sinovima ljudskim!32Neka ga hvale u zboru naroda,neka ga slave u vijeću staraca!33»On pretvara rijeke u pustinju,i izvore vode u suhu zemlju;34plodna polja u slanu pustaruzbog zloće stanovnika njihovih.35On pretvara pustinju u jezero,suhu zemlju u tlo bogato izvorima.36Ondje naseli izgladnjelei oni podigoše sebi grad za stanovanje,37zasijaše polja, posadiše vinogradekoji im doniješe obilne plodove.38I on ih blagoslovi te se veoma namnožišei ne dade da im se umanji stoka njihova.39A kad opadahu, postadoše posramljenipod teretom nesreće i boli.40On koji preokreće prezir na knezove,pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.41Iz bijede podiže siromahai obitelji umnoži kao stada.42Videć' to čestiti nek se raduju,a zloća nek zatvori svoja usta.43Tko je mudar, neka zapamti ovoi nek razmišlja o dobroti Gospodnjoj!«Croatian Bible Society