Psalmi106

Izraelova ispovijed grijeha

1Aleluja!Hvalite Gospoda jer je dobar,jer je vječno milosrđe njegovo.2Tko može izreći velika djela Gospodnjai iskazati svu njegovu slavu?
3Blago onima koji se drže pravai čine pravdu u svako vrijeme!4Spomeni me se, Gospode,zbog ljubavi prema svome puku,pohodi me svojim spasenjem!5Da vidim sreću tvojih izabranika,da se veselim radosti tvoga narodai da se mogu ponositi tvojom baštinom.
6Griješili smo kao oci naši,činili smo nepravdu i činili bezakonje.7Naši oci u Egiptu ne shvatiše tvoja čudesa,ne spominjaše se tvojih djela ljubavi,pobunili su se kod mora, na Crvenome moru.8A on ih spasi zbog svoga imena,da očituje svoju jakost.
9Zaprijeti Crvenom moru i ono presahnu,provede ih izmeđ' morskih valova kao kroz pustinju.10Spasi ih od ruke mrzitelja,izbavi ih iz ruke neprijateljâ.11Prekri voda njihove tlačitelje,nijedan od njih ne ostade.12Tada povjerovaše njegovim riječimai pjevaše njegovu slavu.
13Ali brzo zaboraviše djela njegova;ne pouzdavahu se u njegovu odluku.14Polakomiše se u pustinji,stadoše iskušavati Boga u pustoj zemlji.15I on im ispuni želju njihovu,ali tad na njih posla grčenje utrobe.
16I pobuniše se protiv Mojsija u taborui Arona kog posveti Gospod.17Zemlja se rastvori i proguta Datana,zatrpa Abiramovo mnoštvo.18Posred njih buknu oganji plamen sažeže bezbožnike.
19Načiniše sebi tele na Horebui klanjahu se livenom kipu.20Zamijeniše Slavu svoju likombika koji travu jede.21Zaboraviše Boga koji ih je izbavioi učinio velika djela u Egiptu,22čudesa u Kamovoj zemljii strahote na Crvenome moru.23Već pomisli da ih uništi, al Mojsije, izabranik njegov,stupi na hrid pred njegada odvrati njegovu srdžbu te ih ne uništi.
24Žarko žuđenu zemlju prezrešei ne povjerovaše njegovoj riječi.25Mrmljaše u svojim šatorimai ne slušahu glasa Gospodnjega.26Tada on podiže svoju ruku na njihda ih pobije u pustinji,27da preda njihovo potomstvo među neznabošcei rasprši ih po zemljama.
28Tada se pridružiše u Baal-Peorui jedoše žrtve bogovima mrtvih.29Tako razdražiše Gospoda svojim djelimai udari ih pošašću.30Ali ustade Pinhas i održa sudi tako prestade pomor.31I njemu se to uračuna u zasluguod koljena do koljena, navijeke.
32Kod voda Meribe opet razdražiše Gospodai Mojsije morade trpjeti zbog njih.33I jer mu ogorčiše dušu,pogriješi svojim ustima.34Ne istrijebiše narodakako im je Gospod zapovjedio,35pomiješaše se s neznabošcimai naučiše djela njihova.36I štovahu njihove idolekoji im postadoše zamka.
37Prinosili su svoje sinovei kćeri kao žrtvu zlodusima.38Prolijevali su krv nevinu,krv svojih sinova i kćerikoje su žrtvovali kanaanskim idolima.Tako se oskvrnu zemlja u krvi.39Onečistiše se svojim djelimai učiniše preljub svojim postupcima.
40Tada se razgnjevi Gospod na svoj narodi zgadi mu se njegova baština.41Predade ih u ruke neznabošcimai njihovi mrzitelji vladali su nad njima.42Tlačili su ih njihovi neprijateljii moraše se pokoriti ruci njihovoj.
43Mnogo ih je puta izbavljao,ali oni mu se protiviše svojim odlukama,propadali su u zločinima svojim.
44Onda pogleda opet na njihove nevoljekad je čuo njihove jadikovke.45Spomenu se svojega Saveza s njimai sažali, nad njima, zbog svoje velike dobrote.46Učini te nađoše opet milosrđekod svih svojih porobljivača.
47Spasi nas, Gospode Bože naš,i skupi nas iz neznabožacada slavimo tvoje sveto ime,da se tvojom slavom dičimo!48Blagoslovljen Gospod, Bog Izraelovodvijeka dovijeka!I sav narod neka kaže:Amen! Aleluja!

Croatian Bible Society

https://app.library.bible/content/237997b8dab43975