Knjiga o Sucima11
Sudac Jiftah, njegova pobjeda i zavjet
1Jiftah iz Gileada bio je velik junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio Jiftahov otac.2Kad Gileadova žena rodi sinove, pa kad odrastoše sinovi te žene, otjeraše Jiftaha i rekoše mu: »Ne možeš biti baštinik u našoj obitelji, jer si sin tuđe žene.«3Tada pobježe Jiftah od svoje braće i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiše oko Jiftaha ljudi bez imovine i pođoše s njim pljačkati.4Tada poslije nekoga vremena Amonovi sinovi zaratiše s Izraelcima5te Amonovi sinovi pođoše u boj protiv Izraela, a gileadske starješine odoše da dovedu Jiftaha iz zemlje Toba.6Oni zamoliše Jiftaha: »Dođi i budi nam vođa! Mi hoćemo ratovati protiv Amonovih sinova.«7A Jiftah odgovori gileadskim starješinama: »Niste li me mrzili i otjerali me iz kuće mojega oca? Zašto sad dolazite k meni kad ste u nevolji?«8Gileadske starješine odvratiše Jiftahu: »Zato sad dođosmo opet k tebi. Ako pođeš s nama i budeš ratovao protiv Amonovih sinova, bit ćeš poglavar svim gileadskim građanima.«9Tada upita Jiftah gileadske starješine: »Ako me odvedete da se borim protiv Amonovih sinova i ako mi ih Gospodin preda, hoću li vam tada biti poglavar?«10Gileadske starješine odgovoriše Jiftahu: »Gospodin je svjedok, kako je poznato, među nama da ćemo tako raditi kako si zahtijevao.«11Tako ode Jiftah s gileadskim starješinama. Narod ga učini svojim poglavarom i vođom. Jiftah prinese sve svoje želje Gospodinu u Mispi.12Potom posla Jiftah glasnike kralju Amonovih sinova i poruči mu: »Što ti od mene hoćeš te ideš protiv mene ratovati s mojom zemljom?«13Kralj Amonovih sinova odgovori Jiftahovim glasnicima: »Izrael je uzeo moju zemlju kad je došao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag u miru!«14Ali Jiftah posla opet glasnike kralju Amonaca15i poruči mu: »Ovako veli Jiftah: Izrael nije uzeo ni moapske zemlje, ni zemlje Amonovih sinova.16Kad su sinovi Izraelovi izišli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda došli u Kadeš,17tad je poslao Izrael glasnike edomskomu kralju s molbom: Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali edomski kralj ne posluša. I moapskomu kralju poslaše, ali ni on ne htjede. Tako ostadoše sinovi Izraelovi u Kadešu;18zaputiše se tada preko pustinje, zaobiđoše edomsku i moapsku zemlju i dođoše u zemlju istočno od moapske zemlje.19Nato poslaše sinovi Izraelovi glasnike Sihonu, amorejskomu i hešbonskomu kralju, i poruči mu Izrael: Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju do svojega određenog mjesta.20Ali Sihon ne povjerova prolazu Izraelovih sinova kroz svoje područje. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriše se u Jahasu i on se je borio protiv Izraela.21Ali Gospodin, Bog Izraelov, dade Sihona sa svom vojskom u ruke Izraelovim sinovima, koji ih pobijediše. Tako oslobodi Izrael svu zemlju Amorejaca, koji su prebivali u onoj zemlji,22te osvoji svu amorejsku zemlju od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.23A sada, kada je Gospodin, Bog Izraelov, protjerao Amorejce zbog svojega naroda Izraela, hoćeš li ga ti odagnati?24Zar nije istina da ti stupiš u posjed onoga koga tvoj bog Kemoš izagna? Koga dakle Gospodin, Bog naš, izagna zbog nas, u njegov posjed onda mi stupimo.25Ili si ti po nečemu jači od moapskoga kralja Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izraelom? Je li on ratovao s njima?26Kad je Izrael boravio u Hešbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima što leže na Arnonu, tri stotine godina, zašto ih niste u to vrijeme natrag osvojili?27Ja ti ne učinih ništa nažao, nego ti meni činiš krivo kad ratuješ sa mnom. Gospodin, sudac, danas će suditi između Izraelovih i Amonovih sinova.«28Ali kralj Amonovih sinova ne posluša riječi koje mu poruči Jiftah.29Tada siđe duh Gospodnji na Jiftaha, i on prođe kroz Gilead i Manaše. Nato pođe u Mispu u Gileadu i od Mispe u Gileadu podiže se protiv Amonovih sinova.30A Jiftah se ovako zavjetova Gospodinu: »Ako Amonove sinove predaš posve u moje ruke,31onda onaj koji mi iz vrata moje kuće dođe ususret, ako se vratim kući kao pobjednik nad Amonovim sinovima, mora pripasti Gospodinu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu.«32I tako dođe Jiftah protiv Amonovih sinova, da ratuje s njima, i Gospodin mu ih posve predade u ruke.33On ih silno porazi od Aroera do okolice Menita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramina. Tako su bili Amonovi sinovi poniženi pred Izraelcima.34A kad se Jiftah vraćao svojoj kući u Mispu, izađe mu ususret njegova kći s bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina ni kćeri.35Kad je ugleda, razdre haljine i povika: »Jao, kćeri moja, ti me obaraš duboko! Jest, ti si koja me baca u nesreću. Ja sam se zavjetovao Gospodinu i ne mogu to poreći.«36Ona mu reče: »Oče moj, kad si se zavjetovao Gospodinu, izvrši na meni što si zavjetovao! Jer ti je Gospodin dao da se osvetiš svojim neprijateljima, Amonovim sinovima.«37Onda zamoli svojega oca: »Neka mi se dopusti ovo: Daj mi još dva mjeseca vremena! Htjela bih otići, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama oplakati svoje djevojaštvo.«38On joj odgovori: »Odi!« I pusti je na dva mjeseca. I ona ode sa svojim prijateljicama i po gorama je oplakivala svoje djevojaštvo.39A poslije dva mjeseca vrati se k svojemu ocu i on izvrši na njoj svoj zavjet što ga je bio učinio. Ona još nije bila spoznala čovjeka. Otada je u Izraelu običaj40da svake godine izlaze kćeri Izraelove i plaču za kćeri Jiftaha iz Gileada, četiri dana u godini.Croatian Bible Society