Job27
Nastavak Jobova govora: On govori o sebi i o bezbožnicima
1Nato nastavi Job svoj govor ovako:2»Tako da je živ Bog, koji mi oduze moje pravo,Svemogući, koji mi zagorča život!3Dok je još moj dah u meni,i duh Božji dok me oživljava,4ne će moje usne govoriti ništa krivo,niti će moj jezik lagati.5Daleko neka je od mene da vam dadem pravo;dok ne preminem, ja ne tajim svoje nedužnosti.6Čvrsto stojim uz svoju pravednost i ne ostavljam je;moje srce ne kori nijednoga mojega dana.7Neprijatelju mojemu neka bude kao zlikovcu,mojemu protivniku kao bezbožniku!8Jer kakvo je nadanje bezbožnikukad Bog odreže i iščupa njegovu dušu?9Hoće li Bog čuti njegov jaukkad nevolja navali na njega?10Može li se radovati Svemogućemui pozivati se na Boga u svako vrijeme?11Želim vas poučiti o djelovanju Božjemu;ne ću kriti što Bog određuje.12Eto, vi ste ipak svi to iskusili,pa zašto se nadate uludo.13To je dio zlikovcu kod Boga,i to je nasilnicima baština koju imaju od Svemogućega: 14Ako mu se množe sinovi, to je za mač;njegovi potomci nemaju da bi se nasitili.15Koji ostanu iza njega, pograbi ih pomor u grob;njegove udovice ne drže tugovanja.16Ako i nagomila srebra kao prahai nakupi sebi haljina kao blata:17ostavi ih na stranu, ali ih odjene pravednik,i srebro razdijele među sobom pobožnici.18On je sagradio sebi kuću kao moljac,kao kolibicu što je načini poljar.19Bogat legne da bi spavao, posljednji put;ali otvori li opet oči, sve je iščeznulo.20Strahote prašume prođu preko njega kao poplava,preko noći odnese ga vihor.21Podigne ga istočni vjetar: on ide –i odnese ga s mjesta njegova.22Bez milosrđa gađa ga Bog;mora bježati od njegove ruke.23Plješću rukama nad njimi zvižde za njim s njegova mjesta.«Croatian Bible Society