Job14
Kako je jadan čovječji život
1Čovjek, od žene rođen,kratka je života, sit briga;2procvate kao cvijet, uvene,bježi kao sjena i ne ostaje.3I na takve otvaraš svoje oči?I mene još vodiš na sud sa sobom?4Tko bi mogao iz kruga nečistih doći čist?Nitko! 5Pa kad su točno izmjereni njegovi dani,i broj njegovih mjeseca u tebe je;kad si mu postavio granice preko kojih ne može prijeći,6onda se odvrati od njega, da počine,dok se ne obraduje svom danu kao nadničar!7Jer za drvo ima nadanja;ako se i posiječe, opet će potjerati,i ne će biti bez mladica.8Ako i ostari u zemlji njegovo korijenje,i u prahu izumre njegov panj,9ima li samo vlage, opet propupai pusti grane kao mlada biljka.10A umre čovjek, i nema ga više;premine čovjek, gdje će tada?11Oteče voda iz mora,rijeka opadne i usahne!12Čovjek kad legne, ne diže se više;dok nestane neba, nitko se više ne probudi;iz svojega sna ne prene se nitko. 13O, da me hoćeš u podzemnom svijetu sakritii skloniti me dok se ne slegne tvoj gnjev;i da mi daš rok i onda me se spomeneš! 14Je li umro čovjek, hoće li opet živjeti?Sve dane svoje službe čekao bihdok mi dođe izmjena.15Ti me pozovi i ja ću se odazvati;djelo svojih ruku neka ti požanju!16Jer tada ćeš brojiti moje korake.Nemoj na moj grijeh onda paziti!17Zapečaćen bi u vreći moj prijestup,ti bi mi oprostio moju krivnju.18Ali kao što gora padne i raspadne se,i kao što se stijena odvali s mjesta;19kao što voda rastire kamenje,i povodanj odnosi zemaljski prah,tako ti čovječju nadu obraćaš u ništa,20činiš jednako silu na njemu,i on odlazi; iznakaziš mu lice, onda ga otpustiš.21Jesu li njegova djeca u časti, on ne zna za to;jesu li u sramoti, on ne pazi na njih.22On samo osjeća muku svog tijelai duša njegova u njemu tuguje.Croatian Bible Society