Rimljanima2srp_onstl
1Zato nemaš izgovora, o, čoveče koji sudiš, ko god da si. Jer time što sudiš drugome, samog sebe osuđuješ, pošto ti, sudijo, činiš isto.2Međutim, Bog u skladu sa istinom sudi onima koji takvo što čine.3Misliš li, o, čoveče koji sudiš onima koji čine takve stvari, a sam činiš isto, da ćeš izbeći Božiji sud?4Ili možda prezireš bogatstvo njegove dobrote, podnošenja i strpljivosti, a ne znaš da te njegova dobrota vodi k pokajanju?5Ti svojom tvrdokornošću i nepokajanim srcem prikupljaš sebi kaznu za dan Božijeg gneva, kada će se otkriti njegov pravedni sud,6pa će svakom uzvratiti po njegovim delima.7Onima što traže slavu, čast i besmrtnost, ustrajno čineći dobra dela, daće večni život.8A onima što su častohlepni i ne pokoravaju se istini, nego se pokoravaju nepravednosti, sledi Božiji gnev i ljutnja.9Nevolja i muka snaći će svakog čoveka koji uporno čini zlo, prvo Jevrejina, a onda i Grka.10A slava, čast i mir sleduju svakome ko čini dobro, prvo Jevrejinu, a onda i Grku.11Bog, naime, nije pristran.12Zaista, oni koji su bez poznavanja Zakona sagrešili, bez poznavanja Zakona će i propasti, a oni koji su zgrešili poznajući Zakon, po Zakonu će im se i suditi.13Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji samo slušaju Zakon; oni koji Zakon izvršuju, ti će biti opravdani.14Naime, kad mnogobošci koji nemaju Mojsijev Zakon, po prirodi čine ono što Zakon nalaže, onda su oni, iako nemaju Zakon, sami sebi zakon.15Oni tako pokazuju da je ono što zahteva Zakon upisano u njihovim srcima. To svedoči i njihova savest i njihove misli koje se među sobom optužuju ili brane.16To će se pokazati na dan kada će, po Radosnoj vesti koju ja navešćujem, Bog posredstvom Isusa Hrista suditi skrivenim mislima ljudskim.