1Posle ovoga sam video drugog anđela kako silazi sa neba sa velikom vlašću. Njegova slava obasjala je celu zemlju.2Tada anđeo povika jakim glasom:„Pade, pade, veliki Vavilon,i postade prebivalište zlih duhovai sklonište svih nečistih duhova,sklonište svim nečistim pticamai svim nečistim i mrskim zverima.3Jer svi su se narodi napojiližestokim vinom njenoga bludničenja.Carevi sveta s njom su bludničili,a svetski se trgovci obogatili od njene silne raskoši!“4Zatim sam čuo drugi glas sa neba kako govori:„Narode moj, izađi iz tog grada,da ne budete učesnici u njegovim gresima,i da vas ne snađu njegova zla.5Jer gresi se njeni nagomilaše do neba,i Bog se setio njenih nepravdi.6Vratite joj istom merom,vratite joj dvostruko više za njena dela;ulijte joj u čašu dvostruku meru onogšto je zamešala drugima.7Zadajte joj muke i žalostionoliko koliko je sebi dala slave i raskoši!Jer ona govori u svome srcu:’Sedim na prestolu kao carica,nisam udovica i žalosti neću iskusiti.’8Zato će se u jedan dan sručiti na nju sva ova zla:smrt, žalost i glad.I proždreće je vatra,jer je silan Gospod Bog koji joj sudi.“9Za njom će plakati i naricati svi carevi sveta koji su s njom bludničili i uživali u njenoj raskoši, kada vide dim i nju svu u plamenu.10Preplašeni njenim mukama, stajaće izdaleka i govoriti:„Jao, jao, veliki grade Vavilone, silni grade,jer u jedan čas nasta tvoj sud!“11A svetski će trgovci plakati i naricati za njom, jer niko više ne kupuje njihovu robu:12zlato, srebro, drago kamenje, bisere, tanani lan, porfiru, svilu, skerlet, razna mirisna drveta, svakovrsne posude od slonovače, predmete načinjene od skupocenog drveta, bronze, gvožđa i mramora;13cimet, balzam, miomiris, mirisava ulja, tamjan, vino, ulje, belo brašno, pšenicu, stoku, ovce i konje, kola, robove i ljudske duše.14Ostala si bez voća za kojim si čeznula, sva tvoja raskoš i sjaj propali su i više ih nećeš povratiti.15Trgovci koji su ovim trgovali i obogatili se od nje, stajaće izdaleka obuzeti strahom zbog njenih muka, plačući i naričući.16Govoriće:„Jao, jao, veliki grade,koji si se oblačio u lan, porfiru i skerlet,i kitio se zlatom, dragim kamenjem i biserima!17U jedan čas opuste toliko bogatstvo!“I svi kormilari, svi mornari i moreplovci, stajali su izdaleka.18Videvši dim koji se podiže iz grada u požaru, jadikovali su i govorili: „Koji je grad bio kao ovaj veliki grad?“19Oni posuše prašinu na svoje glave jadikujući i plačući:„Jao, jao, veliki grade!Od njegovog izobilja se obogatišesvi koji su imali brodove na moru,a u jedan je čas opusteo.20Veseli se nad njim, nebo!Veselite se nad njim, vi sveti, apostoli i proroci,jer ga je Bog kaznio zbog onog što je učinio vama!“21Tada je jedan moćni anđeo podigao kamen, velik kao mlinski, i bacio ga u more, govoreći:„Ovako će biti bačen veliki grad Vaviloni neće ga više biti.22Muzika kitariste, muzičara, flautista i trubačaneće se više čuti u tebi,niti će se koji umetnik više naći u tebi,a ni zvuk mlina se neće više čuti.23Svetlost svetiljkeneće više zasjati u tebi,niti će se glas mladoženje i nevesteikad čuti u tebi,zato što su tvoji trgovci bili svetski moćnici,i zato što je tvoje vračanje dovelo u zabludu sve narode.24Uz to se u tebi prolila krv proroka i svetih,i svih onih koji su ubijeni na zemlji.“