Psalam144srp_onstl
Davidov.
1Blagosloven da je Gospod, stena moja,što mi ruke za rati prste za borbu uvežbava;2milosrđe moje i tvrđava moja;moje utočište i moj izbavitelj;moj štit, onaj u kome utočište nalazimi koji mi moj narod pokorava.3O, Gospode, šta je čovek da za njega mariši ljudski potomak da se sa njim baviš?4Čovek tek je dahu naliki dani mu blede kao senka.5O, Gospode, nebesa svoja spusti, pa da siđeši dotakneš brda da se puše!6Zasevaj munjom,neka se rasprše!Strele svoje baci,neka se razbeže!7Sa visina ruke pruži,izbavi me;izvadi me iz bujicai iz ruku dece tuđinaca;8onih što ustima svojim obmanjujui desnicom svojom zaklinju se lažno.9O, Bože, pevaću ti novu pesmu,na liri sa deset struna ja sviraću tebi;10tebi koji carevima izbavljenje daješ;koji Davida, slugu svoga,spasavaš od mača opakoga.11Oslobodi me, izbavi meiz ruke dece tuđinaca,onih što ustima svojim obmanjujui desnicom svojom zaklinju se lažno.12Tad sinovi naši neka budukao stablo gorostasno u mladosti svojoj;naše ćerke neka budupoput šara stubova palate.13Ambari će naši biti puniraznovrsnog roda;hiljade će ojagnjiti ovce naše,i deset hiljada po pašnjacima našim.14Volovi će tegliti, neće biti razaranja,neće biti bežanijei vriska se neće čutipo trgovima našim.15Blago narodu kome tako bude!Blago narodu kome Bog je Gospod!