Psalam104srp_onstl
1Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!O, Gospode, o, moj Bože, ti si od svih veći;odenut si i sjajem i slavom!2Svetlošću je kao plaštom zaogrnut,kao šator prostireš nebesa.3Grede gornjih odaja svojih u vode polaže,oblake u kočije svoje preže,na krilima vetra jezdi.4On svoje anđele čini vetrovima,i svoje sluge ognjenim plamenovima.5On je zemlju postavio na njene temelje,u veke vekova neće se pomaći.6Dubinama si je pokrio kao pokrivačem,a vode su joj bile nad gorama.7Povlače se od prekora tvoga,odtekle su od tutnjave groma tvoga –8kada su se gore digle i doline slegle –tamo gde si im i odredio mesto;9ne prelaze među što si im stavio,vratiti se neće da zemlju prekriju.10Ti izvore šalješ dolinamada poteku među planinama.11Oni poje svaku poljsku zverkui žeđ gase divljim magarcima.12Nebeske se ptice kraj njih gnezdei pevaju u rastinju.13Iz gornjih odaja svojih natapaš gorei zemlja je puna ploda dela tvojih.14Ti činiš da za stoku trava raste,bilje što ga čovek obrađuje,da bi zemlja urodila hlebom;15i vino što čoveku razgaljuje srce,ulje što lice ozarii hleb što hrani čoveku srce.16Gospodnja su stabla nalivena,kedrovi što ih je usadio na Livanu;17na njima se ptice gnezde,u čempresima roda im se skući.18Na visokim gorama žive divokoze,a kamenjari damanima utočište daju.19On je mesec načinio da se meri vreme,a i sunce zna kada da zađe.20Ti spuštaš tamu i noć biva,pa izmile sve šumske živuljke.21Lavovi za plenom ričutražeći od Boga za sebe hranu.22Kad sunce zarudioni se okupe u jazbini svojoj i ležu.23A čovek ide za poslom svojimi radi do večeri.24O, Gospode, kako je mnogo dela tvojih!Svako si od njih učinio mudroi tvojih je stvorenja puna zemlja!25Eno mora, velikog i širokih obala,vrve od bezbrojnih stvorenja,životinja malih i velikih;26Po njemu brodovi brodei Levijatan koga si načinio u njemu igra.27Svi oni čekaju tebeda im na vreme daš ono što jedu.28Ti im daješi oni to sakupe;ti otvaraš ruku svojui oni su siti dobra.29Kad sakriješ lice svojeoni se prepadnu;kad im uzmeš dah, oni skapavajui ponovo idu u prašinu.30Kad im pošalješ svoj dah oni nastaju;ti obnavljaš lice zemlje.31Nek doveka bude slava Gospodnja!Nek delima svojim raduje se Gospod!32On u zemlju gleda i ona se trese;on dotiče gore i one se dime.33Kroz svoj život pevaću Gospodu,dok me ima Boga moga proslavljaću!34Ugodne mu bile misli moje,a ja ću da se radujem u Gospodu.35Nek grešnici nestanu sa zemljei zlobnika neka više nema!Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!Slavite Gospoda!