1Sine moj, pazi na moju mudrosti poslušaj dobro razboritost moju,2domišljatost da očuvaši usta da ti očuvaju znanje.3Jer sa usana bludnice med curi,zavodljive reči mekše od ulja.4Ali na kraju je kao pelen gorkai oštra kao mač dvosekli.5Noge joj silaze u smrt,do Sveta mrtvih noge joj dopiru.6Ona ne mari za put života,staze joj vrludaju, a ona to ne zna.7Zato me poslušajte, deco,i ne odstupajte od onoga što vam kazujem.8Zaobiđi je nadalekoi ne primiči se ulazu njene kuće,9da ne bi drugima dao obraz svoji okrutnom čoveku godine svoje;10da tuđinci ne bi ispili ti snagui trud ti ostao u kući tuđina;11da ne bi kukao na svome svršetkukada ti propadnu i telo i zdravlje.12I ti ćeš reći: „Kako sam mrzeo opomenu,dok mi je srce preziralo ukor.13Nisam slušao glas svoga učitelja,nisam poslušao vaspitače svoje.14Umalo nisam pao u svakojako zlousred zbora i usred zajednice.“15Pij vodu sa svoga bunara,žubor vodu sa izvora svoga.16Zar će se razlivati izvori tvoji po poljimai potoci vode po trgovima?17Neka oni budu samo tvoji,a ne tuđinaca što su sa tobom.18Da je blagosloven izvor tvoj!Radovao se ti sa ženom mladosti svoje!19Ona ti je košuta voljena i srna mila.Naslađuj se uvek grudima njenim,ljubavlju njenom se opijaj stalno.20Zašto bi se opijao, sine moj,sa preljubnicom i grlio nedra tuđe žene?21Jer su svi čovekovi putevi pred Gospodnjim očimai on ih odmerava.22Pokvarenjaka će porobiti krivice njegove,biće sputan vezama njegovog greha.23I umreće, jer nije imao odgoj,zastraniće zbog veličine svoje budalaštine.