1Tada je Elifas iz Temana uzvratio ovako:2„Hoćeš li imati strpljenja da ti neko odgovori?Ali ko bi se mogao uzdržati od reči?!3Eto, poučavao si mnogei ruke klonule si snažio.4Posrnulog su tvoje reči podizalei kolena si klecava jačao.5A sad, kada je tebe snašlo,postao si nestrpljiv;kad se tebe taklo,ti si preneražen.6Nije li bogobojaznost tvoja pouzdanje tvoje,a čestitost puteva tvojih nada tvoja?7Molim te, seti se: ko je nevin postradao?Gde su to pravednici satrveni bili?8Koliko sam ja video, oni koji oru nepravdui nevolju seju, baš to i žanju.9Oni ginu od Božijeg daha,iščezavaju od duha gneva njegovoga.10Rika lava, lavlje urlikanjei zubi lavića se lome.11Lav skapava bez plenai lavići se gube.12Znaš, k meni je potajno doprla reč,o tom mi je uho šapat uhvatilo;13u nemirnim mislima, u viđenjima noćnim,kad ljude ophrva duboki san;14strah i trepet su me spopalii od njih mi kosti zazvečaše.15Tek, duh mi je prešao preko licai dlake na telu su mi se naježile!16I on stade,ali mu nisam razaznao lik.Bio mi je neki oblik pred očimai čuo sam glas koji šapuće:17’Zar smrtnik može da bude pravedniji od Boga?Zar je čovek čistiji od Sazdatelja svoga?18Pa on se ni u sluge svoje ne pouzdajei anđelima svojim on nalazi manu,19a kamoli onima što žive u nabijačama,što im je temelj u prašinii koje smrskaju ko moljca.20Satiru ih u komade od jutra do sutra,zauvek iščezavaju i niko ne mari.21Nije li uže njihovog šatora iščupano?Pomreće bez mudrosti.’