1A Jov je odgovorio ovim rečima:2„Nesumnjivo, baš vi ste mi ljudis kojima će i mudrost da skonča!3Ali i ja imam pamet poput vaše,ništa gori od vas nisam.I ko još ne zna ove stvari?4Ja sam na podsmeh prijatelju svome,ja, koji sam zazvao Boga i on mi se odazvao.Na podsmeh je čovek pravedan,čovek besprekoran.5’On je za propast i prezir’ –stav je bezbrižnoga –’Gurnuti treba onogašto mu noge posrću!’6A u šatorima okrutnih je mir,spokojni su oni što Boga izazivajui oni što u ruci svojoj boga svoga nose .7Ali, molim te, pitaj životinjei poučiće te;i ptice na nebuneka ti kažu!8Sa zemljom popričaj i poučiće te,ribe u moru će ti kazivati.9Ko od njih još ne znada je ovo načinila Gospodnja ruka?10U njegovoj je ruci duša svega živogi dah tela čovečanstva celog.11Ne razaznaje li uho rečiko što nepce hranu proba?12Ne dolazi li mudrost s godinamai razboritost sa danima mnogim?13Sa Bogom su i mudrost i snaga,njegovi su i savet i razboritost.14Gle, što on razgradi, niko ne sagradi;kad on čoveka zatvori i niko ga ne oslobodi.15Gle, on vode zadržava i one presuše;on ih oslobađa i zemlja je izrovana.16Sa njim su snaga i pouzdana mudrost,zavedeni i zavodnik su njegovi.17On bosonoge odvodi savetnikei sluđuje sudije.18Careve on raspojasava,kaišom im opasuje bedra.19On bosonoge odvodi sveštenikei svrgava vlastodršce.20Pouzdanim usne on zatvara,pronicljivost starcima odnosi.21Na plemiće on prezir izliva,delijama kaiš otkopčava.22On iz mraka objavljuje nedokučive stvari,mrklu tamu iznosi na svetlo.23Narode on velikim čini i satire ih;umnoži narode, pa ih rasprši.24On uzima razum starešinama naroda zemaljskih,čini da lutaju pustarom besputnom.25Oni u mraku pipaju, bez svetla,a on čini da posrću ko pijanci.