Knjiga proroka Jeremije9srp_onstl
1O, kad bi mi glava bila voda,a moje oko vrelo suza,pa da oplakujem i danju i noćuizginule od ćerki moga naroda!2O, kad bih u pustinji imaoprenoćište za putnike,mogao bih da napustim svoj narodi da odem od njih.Jer, svi su preljubnicii sabor nevernika.3„Kao svoj luk oni zapinju jezik lažima.Ali nisu zbog istinepostali jaki u zemlji,jer hrle od zla do zlai mene ne poznaju– govori Gospod.4Svako nek se pazi od svoga bližnjegi ne verujte nijednom bratu.Jer svaki brat uporno varai svaki bližnji kleveće.5I svako vara svoga bližnjegi ne govore istinu.Svoj su jezik naučili da govori lažno.Iznureni su od grešenja.6Ti živiš usred prevare,a baš zbog prevare oni odbijaju da me znaju– govori Gospod.“7Zato ovako kaže Gospod nad vojskama:„Evo, pretopiću ih i oprobaću ih.Jer, kako da postupimsa ćerkom svog naroda?8Njihov je jezik strela što ubijai govori prevaru.Svojim ustima o miru sa svojim bližnjim čovek govori,ali u sebi kuje spletku.9Zar zbog toga da ih ne kaznim?– govori Gospod.Nad narodom poput ovogzar da se ne osveti moja duša?“10Nad brdima ću da vapim,naricaću naricaljku nad pustinjskim pašnjacimajer su opustošeni. Niko tuda ne prolazi,i ne čuje se rika stoke.Od ptica pa do životinja,sve je pobeglo i nestalo.11„Od Jerusalima ću da učinim gomilu kamenjai brlog šakala.Od Judinih gradova ću da napravimpustoš u kojoj niko ne živi.“12Ko je mudar čovek da razume ovo i kome su usta Gospodnja govorila da to rastumači? Zbog čega je zemlja nastradala i kao pustinja opustošena da kroz nju niko ne prolazi?13I Gospod reče: „Zato što su ostavili moj Zakon koji sam pred njih postavio, i zato što nisu slušali moj glas ni po njemu išli.14Nego su išli po samovolji svog srca za Valima, kako su ih njihovi preci naučili.“15Zato ovako kaže Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: „Evo, ja ću da nahranim ovaj narod pelenom i napojim ga zatrovanom vodom.16Rasuću ih među narode koje nisu znali, ni oni, ni njihovi preci. Poslaću za njima mač dok ih ne dokrajčim.“17I ovo kaže Gospod nad vojskama:„Razmotrite, pa sazovite narikače neka dođu.Ali pošalji po one koje su vešte, neka dođu.18Ali neka požure,neka nariču nad nama,pa da nam oči suzama ronei da nam kapci budu uplakani.19Evo, čuje se naricanje sa Siona:’O, kako smo propali!Strahovito smo osramoćeni,jer smo napustili svoju zemljui domovi su nam porušeni.’“20Čujte, žene, reč Gospodnju.Neka vaše uho primi reč njegovih usta.Naučite svoje ćerke da naričui svaka žena svoju susetku da leleče.21Smrt se uspuzala na naše prozore.Došla je u naše dvorove,istrebila decu sa ulicai mladiće sa trgova.22Reci: „Govori Gospod:’Leševi će ljudi po tlu popadatikao gnojivo po polju,kao snop za žeteocem,a neće imati ko da ga sakupi.’“23Ovako kaže Gospod:„Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću,neka se junak ne hvali svojim junaštvom,i bogataš neka se bogatstvom svojim ne hvali.24A ko hoće da se hvali,neka se hvali time što mene poznaje,što proniče da sam ja Gospod koji čini milost,pravdu i pravednost na zemlji,i da u tome uživam –ovako kaže Gospod.25Evo, dolaze dani – govori Gospod – kada ću kazniti sve one samo po telu obrezane:26Egipat i Judu, Edom zajedno sa Amoncima i Moavcima; koji izbrijavaju zulufe i koji žive u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav je Izrailjev dom neobrezanog srca.“