1A Pashor – Imirov sin, sveštenik i glavni nadglednik u Domu Gospodnjem – je čuo kako Jeremija prorokuje sve te reči.2Tada je Pashor udario proroka Jeremiju i bacio ga u okove, u tamnicu kod gornjih Venijaminovih vrata, gde je Dom Gospodnji.3Sutradan je Pashor doveo Jeremiju iz tamnice, a Jeremija mu je rekao: „Neće te više Gospod zvati ’Pashor!’ Ime će ti biti Magor-Misaviv.4Jer ovako kaže Gospod: ’Evo, od tebe ću užas da napravim i za tebe samog i za sve prijatelje tvoje! Pašće svi oni od mača njihovih neprijatelja, a ti ćeš sve to gledati. I svu ću Judu dati u ruke cara vavilonskog. On će da ih odvede u izgnanstvo, u Vavilon, i pobiće ih mačem.5Daću sve bogatstvo ovog grada, sav njegov trud, sve njegove dragocenosti, sve imanje careva Judinih u ruke njihovih neprijatelja. Oni će to opleniti, pokupiti i odneti u Vavilon.6A ti ćeš, Pashore, i svi domaći tvoji otići u izgnanstvo, u Vavilon. Tamo ćeš otići i umrećeš tamo. Tamo će da sahrane i tebe i sve tvoje prijatelje kojima si prorokovao laž.’“
Jeremijina tužbalica
7Zaveo si me, o, Gospode, i ja sam zaveden!Nadjačao si me i nadvladao me.Svako mi se ruga, celodnevna sam imi priča i podsmeh.8Kad god govorim, ja vapim.„Nasilje i pustoš“ vičem!A Gospodnja reč mi je postala rugloi celodnevni cerek.9A rekao sam: „Ne spominjem ga više!Više ne govorim u njegovo ime!“Ali u srcu mi je bilo kao vatra,kao plamen stešnjen u kostima.Iznurilo me je i više nisam mogaoda se suzdržavam.10Čujem šapat mnogih oko menei užas je svuda unaokolo:„Odajte ga! Hajde da ga odamo!“Sada svako s kim sam bio u miruvreba na moj pad:„Možda se i da zavesti,pa ćemo ga nadvladatii osvetićemo mu se!“11A Gospod je sa mnom kao ratnik svirep.Zato će da posrnu gonitelji moji, ništa mi ne mogu!Posramiće se silno jer neće uspeti,za nezaborav večni biće njihova sramota.12O, Gospode nad vojskama, koji pravednika ispituješ,koji vidiš i nutrinu i srce;nek nad njima i ja vidim tu osvetu tvoju,jer parnicu svoju ja sam izložio tebi.13Pevajte Gospodu!Slavite Gospodajer iz zlikovačkih rukudušu ubogog izbavlja!14Proklet da je dan kad sam se rodio!Ne bio blagosloven dan kad me majka rodi!15A i nek je proklet čovekšto mom ocu blagovesti –„Muško je! Sin ti se rodio!“ –i tako ga silno obradovao.16Nek taj čovek bude poput gradovašto je Gospod satro,na koje se smilovao nije.Neka jutrom naricanje sluša,a u podne poklič od ratnika.17Što me ne usmrti u matericii zašto mi moja majka grob nije postala!Što za veke vekova ne osta utroba joj trudna!18Zašto sam izašao iz materice,muku i tugu da gledam,moji dani u sramoti da dođu svom kraju.