1Ali neće biti mrak što nju guši kao u vremenu prethodnom, kad je obezvredio zemlju zavulonovsku i zemlju neftalimsku, a potonji će proslaviti put što vodi ka moru s druge strane Jordana, Galileju mnogobožačku.2Narod koji po tami hoda,veliku je svetlost ugledao,nastanjene u zemlji sena smrtnoga,svetlost ih jarka obasja.3Radost si uvećao;pred tobom se radujukao u žetvenoj radosti,kao što se vesele kada plen dele;4jer jaram na nj natovareni obramicu na njegovom ramenu,šibu progonitelja njegova,ti si polomio kao u dan madijanski.5Ta, svaka cokula maršira u metež,i plašt se natapa u krvi,te će biti za vatruhrana razgorela.6Ta, nama se muško dete rodilo,nama je sin dat;vlast je njemu na ramenu.I on će se zvati:Divni Savetnik, Bog Silni,Otac Večni, Vladar Mirotvorni.7Rasprostiranju vlasti i miruneće biti krajana prestolu Davidovui na carstvu njegovu,da ga sredi i da ga utvrdiu pravu i u pravednostiod sada i do veka.Revnost Gospoda nad vojskamato će učiniti.
Gospod plaća
8Gospodar je reč poslao Jakovui ona je među Izrailjce pala.9I sav narod nju će upoznati,Jefremovci i stanovništvo Samarije,koji govore srcemnadmenim i oholim:10„Ako su opeke pale,gradićemo od tesana kamena;divlje smokve su sasečene,kedre ćemo tamo podići.“11A Gospod razmešta protiv Resina protivnike njegovei podbada neprijatelje njegove,12Arameju spreda, Filistejce straga,te Izrailj proždiru svojim ustima.Uza sve to gnev se njegov umiriti nećei ruka mu ispružena ostaje.13Ipak se narod obratio nije onom koji ga je udario,i Gospoda nad vojskama potražili nisu;14te je Gospod odsekao od Izrailja glavu i rep,granu i rogoz, u jedan dan.15Starešina i lice ugledno – to je glava,a prorok koji naučava laž – to je rep.16Koji ovaj narod vode, oni zavode;koji bivaju vođeni, oni propadaju.17Zato se Gospodar njegovim mladićima radovati neće,njegovoj sirotinji i udovicama smilovati se neće.Zato što je sav narod opak i zao,na sva usta bezumno govore.Uza sve to gnev se njegov umiriti nećei ruka mu ispružena ostaje.18Zato što se opakost kao požar rasplamsala,bodlje i trnje proždire,šumski čestar je upalila,oblaci dima se podižu.19Zemlja plamti od jarosti Gospoda nad vojskama,i narod kao hrana za požar postaje:ni svog brata niko ne poštedi.20Ždere s desnai opet je gladan;guta s levai opet sit nije.Čovek jede svoga bližnjeg meso:21Manasijevci Jefremovce,Jefremovci Manasijevce,a zajedno oba na Judejce.Uza sve to gnev se njegov umiriti nećei ruka mu ispružena ostaje.