1„Spusti se i sedi u prašinu,device, ćerko vavilonska.Sedi na zemlju.Nema prestola, ćerko haldejska!Jer neće te više zvatinežnom i osećajnom.2Uhvati mlinsko kamenje i melji brašno,svuci svoj ogrtač,skut podigni, svuci s bedara,prelazi reke.3Neka se pojavi golotinja tvoja,još neka se pokaže sramota tvoja.Osvetiću sei neće me sprečiti niko.“4Otkupitelj naš, njegovo je ime:Gospod nad vojskama, Svetitelj Izrailjev.5„Sedi ćutke i povuci se u tamu,ćerko haldejska,jer te više neće zvatigospodaricom nad carstvima.6Na svoj sam se narod razgnevio,svoju sam baštinu oskrnavio,i tebi ih u ruke predao;a ti prema njima milost ne pokaza:jarmom tvojimstarce si pretovarila.7I govorila si:’Doveka ću biti gospodarica!’,a u tvoje srce to nije dospelo,nisi se setila šta na kraju biva.8A sada slušaj ovo, razvratnice,koja boraviš u spokojstvu,te u srcu progovaraš svome:’Ja sam i druge nema,neću postati udovica,niti decu izgubiti svoju.’9Pa oboje će doći na tebe,trenutno, u istom danu:izgubićeš i decu i muža;u celini će doći na tebe,iako vračaš mnogostrukoi čaraš veoma.10U zloću svoju i ti si se pouzdalagovoreći: ’Ne vidi me niko.’Mudrost tvoja i znanje tvoje, one te zavedoše,te govoriš u srcu svojemu:’Ja sam i druge nema.’11Doći će zloća i na tebe,i nećeš znati da ih sprečiš;i stuštiće se nevolja na te,i nećeš moći odvratiti;i doći će na te iznenadapropast za koju ne znaš.12De, ostani na tvojim čaranjima,i na mnoštvu tvojih vračanja,na kojima se trudiš od mladosti;možda se i okoristiš, možda strah doneseš.13Rintala si zbog mnogih savetnika tvojih.Hajde, neka ustanu i spasu te:oni ’premeravaju’ po nebesima,oni ’vide’ po zvezdama,oni ’saznavaju’ po mladom mesecu;šta će tebe snaći.14Ta, oni će biti kao strnjika,oganj će ih spaliti;sami sebe izbaviti nećeiz plamene ruke;neće ostati ni žeravice da se neko ogreje,ni vatre da kraj nje posedi.15Takvi će postati onioko kojih si se zamarala,tvoji trgovčići od mladosti:svaki će na svoju stranu otperjati,nikog neće biti da te spase.“