1Pade Vil! Sruši se Navav!Stavljaju svoje rukotvorine na životinje i na stoku.Nose ih kao bremena,teret što zamara.2Ruše se i padaju zajedno.Ne mogu izbaviti nosioce.I duše svoje u ropstvo odvode.3„Slušajte me, dome Jakovljev,i svi ostaci doma Izrailjeva!Ja sam vas nosio od rođenja;Ja sam vas podizao od utrobe.4I kad ostarite, ja ostajem isti;i kad osedite, ja ću biti potpora.Ja sam činio i ja ću podizati,i ja ću podupirati i dopremati.5S kim biste me uporedili,i sličnim i izglednim učinili i poredili?6Vade zlato iz torbe,i srebro mere na vagi,u najam uzimaju livcada im od toga načini boga,da padaju ničice,čelom i telom da se prostiru.7Podižu ga na rame, podupiru ga,spuštaju ga dole i stoji,iz mesta svojega i ne pomera se,niti viče na njih i ne odgovara;ne spasava nikoga iz nevolje njegove.
Pomoć je blizu
8Setite se toga i budite ljudi;odmetnici, uzmite to k srcu.9Setite se početaka iz drevnosti.Ta, ja sam Bog i nema drugoga,Bog jesam i niko nije kao ja.10Na početku posledice najavljujem,i unapred što se nije zbilo.Kažem: ’Odluka će se moja izvršiti,i učiniću sve što hoću.’11Pozvaću sa istoka grabljivicu,iz daleke zemlje čoveka po odluci svojoj.Što rekoh, to ću i dovesti.Što iskazah, to ću učiniti.12Slušajte me, srcem uporni,od pravednosti udaljeni.13Pravednost svoju primičem,nije se udaljila;i spasenje moje okasniti neće.I na Sion ću spasenje staviti,Izrailju proslavljenje svoje.“