1Teško zemlji razmahnutih krila,s one strane kušanskih reka,2koja morem šalje glasnike,i vodom u čamcima rogoznim.Idite, hitri vesnici,puku lepa stasa i tamne puti,narodu kog se boje i nadalje,puku žilavom i zavojevačkom,čijom zemljom se prepliću reke.3Svi stanovnici vaseljene,žitelji zemlje,kad se zastava na gorama podigne,gledajte;i kad rog zatrubi,slušajte.4Jer meni govori Gospod:„Odmaraću se i posmatrati sa svojeg mesta,kao žega zažarena nad svetlošću,kao rosni oblak kad je žega tokom žetve.“5Pre berbe, kad procveta loza,dozrevanje grozdova je u jeku,i sekačima će poseći mladice,i odstraniti posečene lozice.6Zajedno će biti ostavljenigrabljivicama gorskim i zverima po zemlji:grabljivice će na njima letovati,i sve zveri zemaljske zimovati.7U to vreme dar donosiće Gospodu nad vojskamapuk lepa stasa i tamne puti,narod kog se boje i nadalje,puk žilav i zavojevački,čijom zemljom prepliću se reke,k mestu gde je ime Gospoda nad vojskama, gori Sion.