Knjiga proroka Jezekilja3srp_onstl
1On mi reče: „Sine čovečiji, pojedi ono što se našlo pred tobom; pojedi ovaj svitak, pa idi i govori Izrailjcima.“2Ja sam otvorio usta, a on mi je dao da pojedem svitak.3Onda mi je rekao: „Sine čovečiji, napuni svoj trbuh, nasiti stomak ovim svitkom koji ti dajem.“ Ja sam ga pojeo, i bio je sladak kao med u mojim ustima.4Zatim mi je rekao: „Sine čovečiji, idi domu Izrailjevom i prenesi im moje reči.5Nisi, naime, poslan k narodu koji govori nerazumljivim i teškim jezikom, već domu Izrailjevom.6I nisi poslan mnogim narodima koji govore nerazumljivim govorom i teškim jezikom, čije reči ne razumeš. Da sam te poslao k njima, oni bi te poslušali.7Ali dom Izrailjev neće te poslušati, jer oni mene neće da slušaju, pošto je sav dom Izrailjev tvrdoglav i nepokoran.8Evo, ja ću te učiniti nepopustljivim i tvrdoglavim kao što su oni.9Otvrdnuću ti čelo da bude kao dijamant, tvrđe od kremena. Ne boj ih se i ne daj se smesti pred njima, jer su odmetnički dom.“10Još mi reče: „Sine čovečiji, uzmi k srcu sve reči koje ti govorim i pomno slušaj.11Idi svome narodu u izgnanstvu i govori im. Reci im, hteli oni da slušaju ili ne: ’Govori Gospod Bog.’“12Tada me je Duh podigao, i čuo sam iza sebe tutnjavu gromkog glasa: „Neka se blagosilja Slava Gospodnja u njegovom mestu!“13Onda sam čuo lepet krila onih bića kako udaraju jedno o drugo, i zvuk točkova pored njih, i tutnjavu gromkog glasa.14Duh me je, zatim, podigao i odneo. U duši sam bio ogorčen i ljut, a Gospodnja me je ruka teško pritisla.15Potom sam došao u Tel-Aviv, k onima u izgnanstvu koji su živeli pored reke Hevar i ostao tamo s njima. Sedam sam dana sedeo zapanjen među njima.