1Ovo mi je pokazao Gospod Bog. Gle, korpa letnjeg voća.2Kazao mi je: „Amose, šta vidiš?“ Odgovorio sam: „Korpu letnjeg voća.“ Gospod uzvrati: „Mom narodu, Izrailju, došao je kraji ja više neću da mu popuštam.3Na taj dan će lelek biti hramska pesma – govori Gospod Bog – posvuda će biti razbacani mnogi leševi. Tiše samo!4Čujte ovo, o, vi što gazite ubogogai satirete ponizne u zemlji!5Govorite:’Kada će se završiti mladinada prodajemo žito,i subota, da otvorimo žitnice;da zakidamo na meri,varamo na tegovimai podvaljujemo nepoštenim terazijama;6da za srebro kupujemo siromahai ubogog za sandale,da prodajemo žitne trice.’“7Gospod se zakleo ponosom Jakovljevim: „Doveka zaboraviti neću sva njihova dela.8Zar se zemlja zbog toga neće zadrmatii zakukati svako živi na njoj?Podiće se na njoj sve poput Nila,nabujaće i opašćekao Nil egipatski.9I toga dana ću dati da sunce zađe u podne,i doneću zemlji pomrčinu u po bela dana– govori Gospod.10Okrenuću vaše svetkovine u žalopojkui sve pesme vaše u naricaljku.Sva ću bedra vaša obući u kostreti oćelaviću svaku glavu.Učiniću žalopojku kao za jedincemi kraj toga kao dan gorčine.11Gle, dolaze dani – govori Gospod Bog –kada ću poslati glad na zemlju.Ali ne glad za hlebom, ne žeđ za vodom,već za slušanjem reči Gospodnjih!12Tumaraće od mora do morai od severa do istoka.Lutaće s jednog kraja na drugi,tražiće reč Gospodnju i neće je naći.13Toga će danaod žeđi smalaksatilepe devojke i mladići,14oni koji se zaklinju idolom Samarijei govore: ’Živ bio tvoj bog, o, Dane!Živ bio put u Vir-Saveju!’I onda će pasti i više se neće dići.“