1Josafat je bio veoma bogat i slavan pa je postao Ahavov zet.2Posle nekoliko godina otišao je Ahavu u Samariju, a ovaj je za njega i njegove ljude zaklao mnogo ovaca i goveda. Onda ga je nagovarao da krene i napadne Ramot galadski.3I upita izrailjski car Ahav judejskog cara Josafata: „Hoćeš li poći sa mnom na Ramot galadski?“ A on mu odgovori: „Što sam ja, to si ti; moj je narod kao tvoj narod. Krenućemo s tobom u rat.“4Josafat reče caru izrailjskom: „Zatraži prvo Gospodnji savet.“5Car izrailjski okupi četiri stotine proroka i reče im: „Da li da pođemo u rat protiv Ramota galadskog ili da se okanemo toga?“ Oni mu odgovoriše: „Pođi, jer će ga Bog predati u careve ruke!“6Josafat upita: „Ima li ovde još neki prorok Gospodnji da ga pitamo?“7Car izrailjski reče Josafatu: „Postoji još jedan čovek preko koga možemo da pitamo Gospoda, ali ja ga mrzim, jer mi ne prorokuje dobro nego uvek samo zlo. To je Miheja, sin Jemlin.“ A Josafat reče: „Neka car ne govori tako.“8Tada car izrailjski dozva jednog dvoranina i reče: „Brzo dovedi Miheju, sina Jemlinog!“9Car izrailjski i Josafat, car Judin, obučeni u svoje odore, sedeli su svaki na svome prestolu kod gumna na ulazu samarijske kapije, dok su svi proroci prorokovali pred njima.10Sedekija, sin Hananin, načini sebi gvozdene rogove i reče: „Govori Gospod: ’Ovim ćeš bosti Aramejce, dok ih ne dokrajčiš!’“11Svi proroci su ovako prorokovali, govoreći: „Idi na Ramot galadski i imaćeš uspeha, jer će ga Gospod dati u careve ruke!“
Prorok Miheja proriče propast
12Glasnik koji je otišao da pozove Miheju, rekao mu je: „Eno, proroci jednodušno prorokuju što je povoljno za cara. Stoga neka i tvoje reči budu kao njihove; govori caru ono što je povoljno za njega.“13Miheja odgovori: „Živoga mi Gospoda, govoriću ono što mi moj Bog bude rekao!“14Kad je došao k caru, car mu reče: „Miheja, da li da idemo u Ramot galadski da ratujemo protiv njega, ili da se okanem toga?“ A on mu odgovori: „Idite, imaćete uspeha i daće vam se u vaše ruke.“15Car mu reče: „Dokle ću te zaklinjati da mi kažeš samo istinu u ime Gospodnje?“16Miheja reče: „Vidim sav Izrailj raštrkan po gorama, kao stado bez pastira. Gospod reče: ’Oni nemaju gospodara; neka se svako vrati kući u miru.’“17Tada car izrailjski reče Josafatu: „Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati ništa dobro, nego samo zlo?“18Ali Miheja reče: „Zato čujte reč Gospodnju! Video sam Gospoda kako sedi na svome prestolu, a sva je nebeska vojska stajala s njegove desne i leve strane19Gospod reče: ’Ko će zavesti Ahava, cara izrailjskog, da pođe na Ramot galadski?’ Jedan je rekao ovako, a drugi onako.20Jedan duh izađe, stade pred Gospoda i reče: ’Ja ću ga zavesti.’ Gospod ga upita: ’Kako?’21On reče: ’Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ Gospod reče: ’Uspećeš da ga zavedeš; idi i učini tako.’22Gospod je, dakle, stavio lažljivog duha u usta ovih proroka; a Gospod ti objavljuje propast.“23Tada Sedekija, sin Hananin, priđe, udari Miheju po obrazu i reče: „Zar je Duh Gospodnji otišao od mene da bi govorio tebi?“24Miheja reče: „Videćeš onoga dana kada budeš išao iz sobe u sobu da se sakriješ.“25Car izrailjski reče: „Uzmite Miheju i predajte ga Amonu, upravitelju grada, i Joasu, carevom sinu.26Recite: ’Govori car: Bacite ovoga u tamnicu, i hranite ga s malo hleba i vode, dok se ne vratim u miru.’“27A Miheja mu reče: „Ako se zaista vratiš u miru, onda Gospod nije govorio preko mene.“ I još reče: „Čujte, svi narodi!“
Ahav gine kod Ramota galadskog
28Tako car izrailjski i Josafat, car Judin, krenu na Ramot galadski.29Car izrailjski reče Josafatu: „Prerušiću se i poći u bitku, a ti obuci svoju odoru.“ Car izrailjski se preruši i odu u bitku.30A car aramejski zapovedi zapovednicima svojih bojnih kola: „Ne upuštajte se u boj ni s velikim ni s malim, već samo s carem izrailjskim.“31Kad su zapovednici bojnih kola videli Josafata, mislili su: „To je car izrailjski.“ Tada su se okrenuli i oborili se na njega. Ali Josafat povika, a Gospod mu je pomogao tako što ih je odbio od njega.32Kad su zapovednici bojnih kola videli da to nije car izrailjski, okrenuli su se od njega.33Međutim, neko nasumce odape luk i ustreli cara izrailjskog između sastava njegovog oklopa. On reče svome vozaču: „Okreni kola i izvedi me iz bitke, jer sam ranjen.“34Ljuta se bitka vodila celog tog dana, ali se izrailjski car držao na nogama u bojnim kolima naspram Aramejaca. Umro je kada je sunce zašlo.