Pesma nad pesmama4

Miline prijateljičine.

1Lepa ti si, draga moja, lepa ti si,oči su ti kao u golubiceizmeđu vitica tvojih;kosa ti je kao stado kozakoje se vide na gori Galadu;2Zubi su ti kao stado ovaca jednakih,kad izlaze iz kupala,koje se sve blizne, a nijedne nema jalove.3Usne su ti kao konac skerleta,a govor ti je ljubak;kao kriška šipka jagodice su tvojeizmeđu vitica tvojih;4Vrat ti je kao kula Davidovasazidana za oružje,gde vise hiljadama štitovii svakojako oružje junačko;5Dve su ti dojke kao dva laneta blizanca,koji pasu među ljiljanima.6Dok dan zahladi i senke otidu,ići ću ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovom.7Sva si lepa draga moja,i nema nedostataka na tebi.8Hodi sa mnom s Livana, nevesto,hodi sa mnom s Livana,da gledaš s vrha amanskog,s vrha senirskog i ermonskog,iz pećina lavovskih, s gora risovskih.
9Otela si mi srce, sestro moja nevesto,otela si mi srce jednim okom svojimi jednim lančićem s grla svog.10Lepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevesto,bolja je od vina ljubav tvoja,i miris ulja tvojih od svih mirisnih stvari.11S usana tvojih kaplje saće, nevesto,pod jezikom ti je med i mleko,i miris je haljina tvojih kao miris livanski.12Ti si kao vrt zatvoren, sestro moja nevesto,izvor zatvoren, studenac zapečaćen.13Bilje je tvoje voćnjak od šipakas voćem krasnim,od kipra i narda.14Od narda i šafrana,od iđirota i cimetasa svakojakim drvljem za kad,od smirne i alojai sa svakim prekrasnim mirisima.15Izvore vrtovima,studenče vode živei koja teče s Livana!
16Ustani severe, i hodi juže,i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi;neka dođe dragi moj u vrt svoj,i jede krasno voće svoje.