Psalmi Davidovi2

Proricanje o carstvu sina Božijeg i o pobedi nad njegovim neprijateljima.

1Zašto se bune narodii plemena pomišljaju zaludne stvari?2Ustaju carevi zemaljski,i knezovi se skupljajuna Gospoda i na pomazanika Njegovog.3„Raskinimo sveze njihovei zbacimo sa sebe jaram njihov.”
4Onaj, što živi na nebesima, smeje se,Gospod im se podsmeva.5Pa im govori u gnevu svomi jarošću svojom zbunjuje ih:6„Ja sam pomazao cara svog na Sionu,na svetoj gori svojoj.”
7Kazaću naredbu Gospodnju;On reče meni: „Ti si sin moj, ja te sad rodih.8Išti u mene, i daću ti narode u nasledstvo,i krajeve zemaljske tebi u državu.9Udarićeš ih gvozdenom palicom;razbićeš ih kao lončarski sud.”
10Sad, carevi, orazumite se;naučite se sudije zemaljske!11Služite Gospodu sa strahom,i radujte se s trepetom.12Poštujte sina, da se ne razgnevi,i vi ne izginete na putu svom;jer će se gnev Njegov brzo razgoreti.Blago svima koji se u Nj uzdaju!