Sveto Jevanđelje po Mateju22

Priča o svadbi carevog sina. Novac harački. Vaskrsenje. Najveća zapovest. Hristos je Davidov Sin i Gospod.

1I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći:2Carstvo je nebesko kao čovek car koji načini svadbu sinu svom.3I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne hteše doći.4Opet posla druge sluge govoreći: Kažite zvanicama: Evo sam obed svoj ugotovio, i junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu.5A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.6A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.7A kad to ču car onaj, razgnevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.8Tada reče slugama svojim: Svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.9Idite dakle na raskršće i koga god nađete, dozovite na svadbu.10I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
11Izašavši pak car da vidi goste ugleda onde čoveka neobučenog u svadbeno ruho.12I reče mu: Prijatelju! Kako si došao amo bez svadbenog ruha? A on oćute.13Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba.14Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranih.
15Tada otidoše fariseji i načiniše veće kako bi Ga uhvatili u reči.16I poslaše k Njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: Učitelju! Znamo da si istinit, i putu Božjem zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.17Kaži nam dakle šta misliš ti? Treba li dati harač ćesaru ili ne?18Razumevši Isus lukavstvo njihovo reče: Što me kušate, licemeri?19Pokažite mi novac harački.A oni donesoše Mu novac.20I reče im: Čiji je obraz ovaj i natpis?21I rekoše Mu: Ćesarev. Tada reče im: Podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božje Bogu.22I čuvši diviše se, i ostavivši Ga otidoše.
23Taj dan pristupiše k Njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše Ga24govoreći: Učitelju! Mojsije reče: Ako ko umre bez dece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne seme bratu svom.25U nas beše sedam braće; i prvi oženivši se umre, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svom.26A tako i drugi, i treći, sve do sedmog.27A posle svih umre i žena.28O vaskrsenju dakle koga će od sedmorice biti žena? Jer je za svima bila.
29A Isus odgovarajući reče im: Varate se, ne znajući Pisma ni sile Božje.30Jer o vaskrsenju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božji na nebu.31A za vaskrsenje mrtvih niste li čitali šta vam je rekao Bog govoreći:32Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev! Nije Bog Bog mrtvih, nego živih.33I čuvši narod divljaše se nauci Njegovoj.
34A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.35I upita jedan od njih zakonik kušajući Ga i govoreći:36Učitelju! Koja je zapovest najveća u zakonu?37A Isus reče mu: Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.38Ovo je prva i najveća zapovest.39A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.40O ovima dvema zapovestima visi sav zakon i proroci.
41A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus42govoreći: Šta mislite za Hrista, čiji je sin?Rekoše Mu: Davidov.43Reče im: Kako dakle David Njega duhom naziva Gospodom govoreći:
44Reče Gospod Gospodu mom:Sedi meni s desne strane,dok položim neprijatelje Tvoje podnožje nogama Tvojim?
45Kad dakle David naziva Njega Gospodom, kako mu je sin?46I niko Mu ne mogaše odgovoriti reči; niti smede ko od tog dana da Ga zapita više.