Knjiga proroka Isaije44

Izlevanje duha milosti. Idolopoklonstvo je bezumlje. Milost Gospodnja i spasenje Izrailja.

1Ali sada čuj, Jakove, slugo moj,i Izrailju, koga izabrah.2Ovako veli Gospod,koji te je stvorioi sazdao od utrobe materine,i koji ti pomaže:ne boj se, slugo moj Jakove,i mili, koga izabrah.3Jer ću izliti vodu na žednogai potoke na suvu zemlju,izliću Duh svoj na seme tvojei blagoslov svoj na tvoje natražje.4I procvetaće kao u travi,kao vrbe pokraj potoka.5Ovaj će reći: Ja sam Gospodnji,a onaj će se zvati po imenu Jakovljevom,a drugi će se pisati svojom rukom Gospodnji,i prezivaće se imenom Izrailjevim.
6Ovako govori GospodCar Izrailjev i Izbavitelj njegov,Gospod nad vojskama:ja sam prvi i ja sam poslednji,i osim mene nema Boga.7I ko kao ja oglašuje i objavljuje ovo,ili mi uređuje otkako naselih stari narod?Neka im javi šta će biti i šta će doći.8Ne bojte se i ne plašite se;nisam li ti davno kazao i objavio?Vi ste mi svedoci;ima li Boga osim mene?Da, nema stene, ne znam ni jedne.
9Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svedoci da ne vide i ne razumeju, da bi se posramili.10Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kakvu korist.11Gle, svi će se drugovi njegovi posramiti, i umetnici više od drugih ljudi; neka se skupe svi i stanu, biće ih strah i posramiće se svi.
12Kovač kleštima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane.13Drvodelja rasteže vrpcu i beleži crvenilom, teše i zaokružuje, i načinja kao lik čovečji, kao lepog čoveka, da stoji u kući.14Seče sebi kedre, i uzima česevinu i hrast ili šta je najčvršće među drvećem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste.15I biva čoveku za oganj, i uzme ga, te se greje; upali ga, te peče hleb; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na kolena pred njim.16Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši pečenje, i biva sit, i greje se i govori: Aha, ogrejah se, videh oganj.17A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na kolena i klanja se, i moli mu se i govori: Izbavi me, jer si ti bog moj.
18Ne znaju, niti razumeju, jer su im oči zaslepljene da ne vide, i srca, da ne razumeju.19Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: Polovinu ovog spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh hleb, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li ću načiniti gad, i panju drvenom hoću li se klanjati?20Takav se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti dušu svoju, niti reći: Nije li laž što mi je u desnici?
21Pamti to, Jakove i Izrailju, jer si moj sluga;ja sam te sazdao, sluga si moj,Izrailju, neću te zaboraviti.22Rasuću kao oblak prestupe tvoje,i grehe tvoje kao maglu;vrati se k meni,jer sam te izbavio.
23Pevajte, nebesa, jer Gospod učini,podvikujte, nizine zemaljske,popevajte, gore, šume i sva drva u njima,jer izbavi Gospod Jakovai proslavi se u Izrailju.
24Ovako govori Gospod, Izbavitelj tvoj,koji te je sazdao od utrobe materine:ja Gospod načinih sve:razapeh nebo sam, rasprostreh zemlju sam sobom;25Uništavam znake lažljivcima,i vrače obezumljujem,vraćam natrag mudrace,i pretvaram mudrost njihovu u ludost;26Potvrđujem reč sluge svog,i navršujem savet glasnika svojih;govorim Jerusalimu: Naselićeš se,i gradovima Judinim: Sazidaćete se;i pustoline njihove podignuću;27Govorim dubini: Presahnii isušiću reke tvoje;28Govorim Kiru: Pastir si moj;i izvršiće svu volju moju,i kazaće Jerusalimu: Sazidaćeš se,i crkvi: Osnovaćeš se.