Poslovice9srp_865
1Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova;2Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj.3Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih:4Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli:5Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.6Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma.7Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.8Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te.9Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više.10Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.11Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.12Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti.13Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna;14I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim,15Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem:16Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori:17Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan.18A on ne zna da su ondje mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njezine.