Poslovice30srp_865
1Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu.2Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene.3Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari.4Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?5Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj.6Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža.7Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:8Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,9Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.10Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.11Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.12Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran.13Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.14Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi.15Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta:16Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta.17Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.18Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem:19Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci.20Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla.21Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti:22Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba,23Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju.24Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca:25Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu;26Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu;27Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom;28Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima.29Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi:30Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim,31Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje.32Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta.33Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu.