Poslovice24srp_865
1Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima.2Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci.3Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se.4I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila.5Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom.6Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika.7Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima.8Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac.9Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski.10Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila.11Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih.12Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem?13Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu.14Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti.15Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja.16Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu.17Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje.18Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe.19Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima.20Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti.21Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima.22Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice?23I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro.24Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi.25A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh.26Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi.27Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj.28Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima.29Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu.30Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna;31I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena.32I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se.33Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš,34U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek.