Mateju27srp_865
1A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube.2I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.3Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama4Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti.5I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi.6A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima.8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.9Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;10I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod.11A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš.12I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori.13Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe?14I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo.15A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe.16A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.17I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?18Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.19A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.20A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.21A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.22Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.23Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne.24A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti.25I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu.26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.27Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika.28I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.29I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski!30I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi.31I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.32I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.33I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,34Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije.35A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;36I sjeðahu ondje te ga èuvahu.37I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.38Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.39A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima,40I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta.41A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu:42Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati.43On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.44Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.45A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.46A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?47A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.48I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše.49A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože.50A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.51I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;52I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;53I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.54A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij.55I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.56Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.57A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov.58Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.59I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto;60I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.61A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu.62Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata,63I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu.64Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve.65Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate.66A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.