Luki19srp_865
1I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj,2I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat,3I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta;4I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi.5I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi.6I siðe brzo; i primi ga radujuæi se.7I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu.8A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro.9A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.10Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno.11A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije.12Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.13Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim.14I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama.15I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.16Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.17I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.18I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.19A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova.20I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao.21Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.22A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:23Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?24I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.25I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.26A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima.27A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.28I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim.29I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh30Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.31I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.32A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza.33A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare?34A oni rekoše: ono Gospodu treba.35I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.36A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu.37A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli,38Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!39I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem.40I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati.41I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim42Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh.43Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana;44I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen.45I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,46Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku.47I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube.48I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga.