Jov33srp_865
1Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.2Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.3Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.4Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.5Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.6Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.7Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.8Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:9Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.10Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.11Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.12Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.13Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?14Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.15U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,16Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,17Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;18Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.19I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.20Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;21Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,22I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.23Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,24Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.25I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,26Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.27Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.28On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.29Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,30Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.31Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.32Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;33Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.