Jov19srp_865
1A Jov odgovori i reèe:2Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me rijeèima?3Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me?4Ali ako sam doista pogriješio, pogrješka æe moja ostati kod mene.5Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom,6Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene.7Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda.8Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak.9Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje.10Porušio me je otsvuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje.11Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je meðu neprijatelje svoje.12Vojske njegove doðoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega.13Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tuðe se od mene.14Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me.15Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuðina; stranac sam u oèima njihovijem.16Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim.17Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje.18Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me.19Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici.20Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih.21Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene.22Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite?23O kad bi se napisale rijeèi moje! kad bi se stavile u knjigu!24Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vjeèni spomen kad bi se urezale!25Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom.26I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga.27Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni.28Nego bi trebalo da reèete: zašto ga gonimo? kad je korijen besjede u meni.29Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud.