Otkrivenje18
Pad Babilona
1Poslije toga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba. On je imao veliku vlast, i zemlja bijaše osvijetljena od njegove slave.2I povika jakim glasom:»Pade, pade veliki Babilon,i postade prebivalište đavlima,i tamnica svakom nečistom duhu,i tamnica svakoj nečistoj i mrskoj ptici;3jer žestokim vinom svoje bludnosti napoji sve narode;i kraljevi zemlje s njom su bludno griješili,i trgovci zemlje obogatili su seod njezine silne raskoši.«4I začuh drugi glas s neba koji je govorio:»Iziđite iz nje, narode moj,da ne budete dionici njezinih grijeha,i da ne primite od njezinih zala!5Jer njezini grijesi dopriješe sve do neba,i Bog se sjeti njezinih nepravda.6Platite joj kao što i ona plati,i podajte joj dvostruko po njezinim djelima;u čašu u koju je lijevala ulijte joj dvostruko!7Koliko se nadimala i naslađivala,toliko joj podajte muke i tuge,jer govori u svomu srcu:Sjedim kao kraljica,i nisam udovica,i tuge ne ću vidjeti.8Zato će u jedan dan doći njezina zla:smrt, i tuga, i glad,i bit će spaljena ognjem,jer je jak Gospodin Bog koji joj sudi.«9Tada će plakati i tugovati za njom kraljevi zemlje koji su s njom bludničili i raskošno živjeli, kad vide dim njezina požara.10Izdaleka će stajati od straha pred njezinim mukama i govorit će:»Jao, jao, veliki grade Babilone,jaki grade,kako u jedan čas dođe tvoja osuda!«11I trgovci zemlje plakat će i jadikovati nad njom, što njihovih tovara nitko više ne kupuje:12tovara zlata i srebra, dragoga kamenja i bisera, beza i grimiza, svile i skrleta, svakog mirisnog drveta i svakojakih posuda od slonove kosti, svakojakih posuda od najdragocjenijeg drveta i mjedi, i željeza, i mramora;13i cimeta, i balzama, i mirisa, i pomasti, i tamjana, i vina, i ulja, i bijela brašna, i pšenice, goveda, i ovaca, i konja, i kola, i robova i zarobljenika.14I voće za kojim je žudjela tvoja duša,ode daleko od tebe,i sve dragocjeno i sjajnopropade tii više ga ne ćeš naći.15Trgovci tih stvari, koji se od njih obogatiše, stajat će izdaleka od straha pred njezinom mukom, plačući i tugujući:16»Jao, jao, grade veliki,odjeveni u bez i grimiz, i skrlet,i nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserom;17jer u jedan čas propade toliko bogatstvo.«Svi kormilari, i svi koji putuju bilo kamo, i mornari, i koji god rade na moru, stadoše izdaleka.18I vikahu vidjevši dim njezina požara:»Tko je bio kao ovaj veliki grad?«19I posuše prahom svoje glave, i vikahu plačući i tugujući:»Jao, jao onaj veliki gradod kojega se obogatiše svikoji su imali brodove na moruopustošen je u jedan čas!20Veselite se nad njim, neboi sveti, i apostoli, i proroci,jer Bog nad njim provede sud u prilog vama.«21Jedan jaki anđeo uze kamen, koji je bio velik kao mlinski kamen, i baci ga u more govoreći:»Takvom će silom biti srušenBabilon, onaj veliki grad,i ne će se više dići.22Glas citaraša i pjevača,i svirača, i trubačane će se više čuti u tebi.Nikakav umjetnik ni od koje umjetnostine će se više naći u tebi.Glas mlina ne će se više čuti u tebi.23Svjetlo svjetiljkene će više svijetliti u tebi,i glas zaručnika i zaručnicene će se više čuti u tebi,jer tvoji trgovci bijahu velikaši zemlje,jer tvojim čaranjem dadoše se zaludjeti svi narodi.24I u njemu je nađena krv proroka i svetih,i sviju koji su pobijeni na zemlji.«Croatian Bible Society