Psalmi39
Tužaljka u bolesti
1Upravitelju pjevačkoga zbora. Za Jedutuna. Psalam. Davidov.2Rekoh: »Čuvat ću svoje putoveod grijehâ svojega jezika;zauzdavat ću svoja ustadok je preda mnom zlikovac!«3I tako posve zamukoh, postadoh nijem;zašutjeh da ne sagriješim; ali uzalud, u meni je rasla bol.4Goruće mi postade srce u grudima,na tu pomisao razgorio bi se oganj,tada progovorih svojim jezikom.5Daj mi, Gospode, spoznati moju svrhui koja je mjera mojih dana!Daj mi upoznati kako sam prolazan!6Eto, pedljem si izmjerio dane mojei vrijeme je moje pred tobom kao ništa.Svaki čovjek koji postoji samo je dah.7Čovjek prolazi kao sjena, ni za što se ne uzrujava;sabire, a ne zna kome će dopasti.8A sada, Gospode, što iščekujem?Samo si ti moje ufanje!9Izbavi me od svih mojih grijeha!Ne daj me podsmijehu bezumnika!10Ušutio sam i ne otvaram svojih ustajer ti si to učinio.11Odvrati od mene svoj bičjer iznemogoh pod silinom tvoje ruke!12Ti popravljaš čovjeka kaznama za krivnjei kao moljac razdireš njegovo blago.Doista, svaki je čovjek samo dah!13Čuj, Gospode, moju molitvu!Čuj moj vapaj!Ne zatvaraj se mojim suzama!Jer sam ja tuđinac u tebe,došljak kao svi moji oci.14Odvrati svoj pogled od mene,da se radujem prije nego odem i više me ne bude!Croatian Bible Society