Psalmi102
Molitva u nevolji progonstva
1Molitva potlačenoga koji očajava i pred Gospodom izlijeva svoju muku.2Gospode, čuj moju molitvui vapaj moj neka dođe k tebi!3Ne sakrivaj svojega lica preda mnomu dan moje nevolje!Prigni svoje uho k meni,u dan kad te zazovem, brzo me usliši!4Jer prolaze kao dim moji danii kosti moje sagorijevaju kao ugarak.5Kao pokošena trava vene ranjeno srce mojejer svoj kruh zaboravljam jesti.6Od snažnih jecaja mojihprionu mi koža uz kosti.7Sličan sam čaplji u pustinji,postadoh k'o sova na pustim razvalinama.8Ja sam bez sna i osamljen,postadoh kao ptica na krovu.9Svaki dan me grde moji neprijatelji,izrugaju me i proklinju.10Jedem pepeo kao kruhi miješam svoje piće sa suzama11zbog tvoje srdžbe i gnjeva,jer si me podigao i bacio.12Dani su moji k'o oduljena sjena,a ja se sušim kao trava.13A ti, Gospode, stoluješ dovijekai spomen na te ostaje od koljena do koljena.14Ti ćeš ustati i smilovati se Sionu;vrijeme je da mu se smiluješ, došao je čas!15Jer tvoje sluge ljube njegovo kamenje,i njegove razvaline žaloste ih.16Tada će se neznabošci bojati Gospodnjeg imena,svi kraljevi zemaljski tvoje slave17kad Gospod opet sazda Sioni objavi se u slavi,18uslišit će vapaj siromahai ne će prezreti njihove molitve.19Nek se napiše ovo za budući naraštaj,nanovo stvoren narod nek hvali Gospoda:20»Jer Gospod je pogledao sa svoga uzvišenog Svetišta,s neba na zemlju gleda,21da čuje jecanje zasužnjenih,da oslobodi sinove smrti;22da se navješćuje na Sionu ime Gospodnjei njegova slava u Jeruzalemu,23kad se zajedno skupe narodii kraljevstva da služe Gospodu.«24On putem slomi snagu moju,skratio je moje dane.25Rekoh: »Bože moj, ne uzimaj me u polovini mojih dana!Tvoje godine traju za sva pokoljenja.«26U početku utemeljio si zemlju,i nebo je djelo ruku tvojih.27Oni će proći, a ti ostaješ.Svi će ostarjeti kao haljina;kao odjeću ti ih promijeniš i oni se raspadnu.28A ti ostaješ istii godine tvoje nemaju kraja.29I sinovi tvojih slugu imat će prebivalište;njihovo potomstvo učvrstit će se pred tobom.Croatian Bible Society