Nehemija9
Pokorničko bogoslužje
1Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelovi sinovi posteći i u kostrijeti i s prahom na glavama.2Nakon što su se čistoplemenski Izraelovi sinovi bili odvojili od svih tuđinaca, pristupiše i priznaše svoje grijehe i opačine svojih otaca.3Tada se čitalo na mjestu na kojem su stajali, iz knjige Zakona Gospodina, njihova Boga, tri sata. Onda, klanjajući se Gospodinu, svom Bogu, kajali su se tri sata.4Nato leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani stupiše na povišeno mjesto i zazvaše velikim glasom Gospodina, svojega Boga.5I leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja izgovarali su ovu molitvu:»Ustanite, hvalite Gospodina,svojega Boga, odvijeka dovijeka!Neka se slavi tvoje slavno ime,uzvišeno iznad svake slave i časti!6(I reče Ezra): Ti si jedini Gospodin!Ti si koji si stvorio nebo,nebo nad nebesimasa svom njegovom vojskom,zemlju i sve što je na njojmora sa svim što živi u njima.Svemu tomu daješ ti život.Tebi se klanja nebeska vojska.7Ti si, Gospodine, Bogkoji si izabrao Abramai izveo ga iz Ura u Kaldejii dao mu ime Abraham.8Ti si pronašao da je njegovo srce vjerno prema tebii sklopio si s njim savezda ćeš dati njegovim potomcima zemlju Kanaanaca,Hetita, Amorejaca,Perižana, Jebusejaca i Girgašana.I ti si držao svoju riječ; jer ti si vjeran.9Ti si vidio nevolju naših otaca u Egiptu,čuo si njihovo zapomaganje na Crvenom moru.10Ti si činio znake i čudesa na faraonu,na svim njegovim slugamai na svem narodu njegove zemlje.Jer si znao da su obijesno postupali s njima.Tako si stekao sebi ime,tako veliko kao što je danas.11Ti si razdijelio more pred njimate prijeđoše posred mora suhim putem.A njihove progonitelje bacio u dubinukao kamen u silne vode.12Danju si ih vodio stupom od oblaka,a noću ognjenim stupomda im rasvijetliš put kojim su išli.13Tada si sišao dolje na Sinaj,govorio si s njima s nebai dao si im pravedne zakone,pouzdane naputke,dobre uredbe i zapovijedi.14Ti si im objavio svoju svetu subotui dao si im, preko svojega sluge Mojsija,zapovijedi, odredbe i zakone.15Dao si im kruh s neba kad su bili gladnii vodu iz stijene kad su bili žedni.Zapovjedio si im da uđui zaposjednu zemljuza koju si bio na zakletvu podigao svoju rukuda ćeš im je dati.16Ali oni, naši oci, radili su drsko,bili su tvrdokornii nisu slušali tvojih zapovijedi.17Ne htjedoše slušatii nisu se spominjali tvojih čudesa,što si ih činio za njih.Oni postaše tvrdoglavi,izabraše sebi poglavarai htjedoše se vratiti u Egipat, u ropstvo.Ali ti si Bog koji oprašta,milostiv i milosrdan,strpljiv i bogat dobrotom.Nisi ih ostavio.18Štoviše, kad oni napravišesebi liveno tele i kad rekoše:Ovo je tvoj Bogkoji te izveo iz Egipta– kad počiniše velike hule –19u prebogatom svom milosrđunisi ih ostavio u pustinji.Stup od oblaka nije od njih odstupaoda ih vodi putem danju,niti ognjeni stupda im noću osvjetljuje putkojim su trebali ići.20Dao si im svoj dobri duhda ih poučava.Nisi uskratio svoje mane od njihovih ustai vode si im dao u njihovoj žeđi.21Četrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji.Nisu trpjeli nikakve oskudice.Njihove haljine ne ostarješe,i njihove noge ne otekoše.22Dao si im kraljevstva i narodei odredio si svakomu njegovo područje.Oni zaposjedoše Sihon,zemlju hešbonskoga kralja i zemlju Oga,bašanskoga kralja.23Njihovu si djecu umnožiokao nebeske zvijezdei uveo si ih u zemljuza koju si bio rekao njihovim ocimada će ući u nju i uzeti je u posjed.24Njihova djeca dođoše i zaposjedoše zemlju.Pred njima si oboriostanovnike zemlje, Kanaance,i predao si u njihove rukekraljeve i narode zemlje,da čine s njima što ih je volja.25Dobiše tvrde gradovei rodnu zemlju,zaposješe mnoge kuće,pune svakoga dobra,iskopane studence, vinograde,maslinike i voćke.Jeli su i nasitiše se i ojačaše,i plivali su u punini tvojih dobara.26Ali oni postaše uporni u zlu,pobuniše se protiv tebei okrenuše leđa tvojemu Zakonu.Pobiše tvoje proroke,koji su ih opominjali,da ih obrate k tebi,i počiniše velike hule.27Zato si ih davao u ruke njihovim neprijateljima,da ih oni pritisnu.A kad bi tad u svojoj nevolji povikali tebi,ti si ih uslišio s neba.Davao si im, u velikom svome milosrđu,spasitelje koji bi ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja.28A čim bi otpočinuli,opet su činili zlo pred tobom.Tada si ih prepuštaoruci njihovih neprijatelja,i oni su im vladali.Oni bi tad ponovno povikali k tebi,i ti si ih uslišio s nebai često ih izbavljao u velikom svome milosrđu.29Opominjao si ih ozbiljno,da ih obratiš k svojemu Zakonu.Ali oni ostadoše prkosni,ne poslušaše tvojih zapovijedi,i griješili su protiv tvojih zakona,po kojima živi onaj koji ih vrši.Oni ti uporno pokazaše leđa,bili su prkosna srca i nisu slušali.30Trpio si ih mnoge godinei opominjao ih svojim duhompreko svojih proroka.Ali ne poslušaše.Tada si ih dao u ruke narodima zemalja.31Ali u prevelikom svom milosrđunisi dao da posve propadnu.Nisi ih ostavio,jer si Bog milostiv i milosrdan.32I sada, Bože naš,veliki, jaki, strašni Bože,koji čuvaš premilostivi Savez,nemoj da je malo pred tobomsva ta muka koja snađe nas,naše kraljeve, naše knezove,naše svećenike, naše proroke,naše oce i sav tvoj narodod vremena asirskih kraljeva do danas!33Ti si pravedanu svemu što nas je snašlo;jer si ti bio vjeran,a mi smo bezbožno radili.34Ni naši kraljevi, knezovi,svećenici i ocinisu se držali tvojega Zakona,nisu marili za tvoje zapovijedii opomene koje si im davao.35U svome kraljevstvui u punini dobara što si im ih dao,u prostranoj i rodnoj zemljikoju si im pridijelio,nisu ti služilii nisu se odvratili od svojih zlih djela.36Zato smo danas robovi.U zemlji koju si dao našim ocima,da uživaju njezine plodove i dobra,eto u njoj smo mi danas robovi.37Njezin bogati prihod pripada sada kraljevimakoje si postavio nad nama za naše grijehe.Oni gospodare nad našim tjelesimai nad našom stokom po svojoj volji,i tako smo mi u velikoj nevolji.«
Croatian Bible Society