Tužaljke3
Prorokova tužaljka
1Ja sam onaj koji sam iskusio nevoljuod pruta njegova gnjeva.2Potisnuo me i potjeraou taman mrak.3Protiv mene obraća svoju rukuuvijek iznova, povazdan.4Učinio je da uvene moje tijelo,moja koža, polomio je moje kosti.5Sazidao jei nagomilao oko mene otrovnu nevolju.6U tamu me obavio kao mrtvacedavnih vremena.7Ogradio me, da ne iziđem,otežao mi okove.8Kad vičem i zovem,on ne čuje mojega vapaja.9Zazidao je moje putove tesanim kamenom,razvalio moju stazu.10Bio mi je kao medvjed što vreba,lav u skrivalištu.11Odvukao me s puta, razderao me.Pustio me da uginem.12Nategnuo je svoj luk,stavio me za metu svojoj strijeli.13Proboo mi je bubrege strijelamaiz svojega tobolca.14Postao sam podsmijeh svemu svojemu narodu,njihovo ruglo svaki dan.15Nasitio me gorčinom,dao mi da pijem pelin.16Polomio mi zube kamenjem,dao mi pepeo da jedem.17Uzeo si mir mojoj duši,zaboravio sam sreću.18Rekoh: »Ode mi životi moje ufanje u Gospodina.«19Spomeni se moje nevolje,moga tumaranja, gorkoga pelina!20Mnogim mudrovanjemskučena je u meni moja duša.21Ovo ću pomisliti u sebi,iz toga ću crpsti ufanje:22Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni,neiscrpno je njegovo milosrđe.23Ponavlja se svako jutro.Vrlo je velika tvoja vjernost.24Velim: »Gospodin je moj dio;zato se ufam u njega.«25Gospodin je dobrostiv onome koji ga čeka,duši koja ga traži.26Dobro je mirno čekatiGospodnju pomoć.27Dobro je svakome nositisvoj jaram od mladosti.28Neka sjedi sam i šuti,kad mu on dosudi!29Neka prigne k prahu svoja usta;možda još ima ufanja!30Neka podmetne svoj obraz onomekoji ga udara, nek se nasiti sramote!31Jer Gospodin ne odbacuje zauvijek.32Ako i dosudi nevolju,on se i smiluje u veličini svoje milosti;33jer on iz naslade ne obarai ne rastužuje ljude.34Kad su gazili nogamasve zarobljenike u zemlji,35kad su izvrtali pravo čovjekapred očima Višnjega,36kad su tlačili čovjeka pred sudom:ne vidi li to Gospodin?37Tko je taj koji je zapovjedio i zbilo se,a Gospodin da nije zapovjedio?38Ne dolaze li nesreća i srećapo zapovijedi Višnjega?39Zašto se tuži čovjek koji još živi,čovjek zbog svojih kazni?40Ispitajmo, pretražimo svoje putove,obratimo se Gospodinu!41Podignimo srce i ruke k Bogu u nebu!42Griješili smo i bunili smo se;tada nam nisi oprostio.43Obavio si se gnjevom, progonio si nas,ubijao neštedimice;44zaogrnuo si se u oblak,da više ne prodre molitva;45učinio si od nas smećei izmet usred narodâ.46Razvaljuju svoja usta protiv nassvi naši neprijatelji.47Stigla nas je groza i jama,uništenje i zatiranje.48Potoci vode teku iz mojih očijuzbog pada kćeri mojega naroda.49Moje oči liju suze bez prestanka,50dok Gospodin ne pogledai ne vidi s neba.51Moje oko muči moju dušuzbog svih kćeri mojega grada.52Tjerali su me kao pticumoji neprijatelji ni za što.53Svaljivali su u jamu moj život,bacali na me kamenje.54Vode su pokrile moju glavu;pomislio sam: »Izgubljen sam.«55Tada sam zazvao, Gospodine, tvoje imeiz dubine jame.56Ti si čuo moj zaziv:»Ne zatiskuj svojega uha pred mojim vapajem!«57Bio si blizu mene kad sam te zvao;rekao si: »Ne boj se!«58Vodio si, Gospodine, moju stvar,izbavljao si moj život.59Vidio si, Gospodine, moju krivnju;pribavi mi pravicu!60Vidio si svu njihovu osvetljivost,sve njihove naume protiv mene.61Čuo si njihovo ruganje, Gospodine,sve njihove naume protiv mene,62čuo si govore mojih protivnika,i spletke protiv mene povazdan.63Pogledaj njihovo sjedenje i ustajanje:ja sam njihova pjesma rugalica.64Gospodine, ti ćeš im platitipo djelu njihovih ruku.65Zaslijepit ćeš njihova srca;tvoja kletva past će na njih!66Ti ćeš ih u gnjevu progoniti,uništiti ih pod nebom, Gospodine!Croatian Bible Society