Evanđelje po Ivanu12
1Šest dana prije Vazma dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih.2Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su sjedili s njim za stolom.3Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom. Miris ulja napuni svu kuću.4Onda jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski, koji ga je kanio izdati, reče:5»Zašto se ovo ulje nije prodalo za trista denara i utržak dao siromasima?«6A to ne reče što mu je bilo stalo do siromaha, nego što je bio tat: držao je kesu i potkradao je ono što je u nju stavljano.7Isus odvrati: »Pusti je! Neka obavi to za dan moga ukopa!8Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.«
Urota protiv Lazara
9Veliko mnoštvo Židova doznalo je da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara kojega je uskrisio od mrtvih.10A svećenički glavari naumiše ubiti i Lazara.11Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.Mesijanski ulazak u Jeruzalem
12Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. Čuli su da Isus dolazi u Jeruzalem.13Tada uzeše grane palme i izađoše mu ususret, i vikali su:»Hosana!Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje,kralj Izraelov!«14Isus nađe magare i sjede na nj, kao što je pisano:15»Ne boj se, kćeri sionska!Evo, tvoj kralj dolazi,sjedi na magarčetu.«16To njegovi učenici tada ne razumješe. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše.17Svjedočio je dakle narod koji je bio s njim kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih.18Zato mu mnoštvo izađe ususret. Bili su naime čuli da je učinio to čudo.19A farizeji rekoše jedan drugome: »Vidite da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!«Grci hodočasnici traže Isusa
20Među onima što su bili uzišli da se klanjaju na blagdan bili su i neki Grci. 21Oni pristupiše k Filipu koji je bio iz Betsaide u Galileji i zamoliše ga: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.«22Dođe Filip i kaza Andriji. Andrija i Filip opet kazaše Isusu.23Isus im reče: »Dođe čas da se proslavi Sin Čovječji.24Zaista, zaista kažem vam: Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda donosi.25Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.26Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje neka bude i moj sluga! Tko služi meni, proslavit će ga moj Otac.27Sad je moja duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u ovaj čas.28Oče, proslavi svoje ime!« Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti.«29Narod koji je stajao i čuo pomisli da je zagrmjelo. Drugi rekoše: »Anđeo mu je govorio.«30A Isus reče: »Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas.31Sad se sudi ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta.32A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.«33– Tim riječima htjede nagovijestiti kakvom će smrću umrijeti. –34Narod mu odgovori: »Mi smo čuli iz zakona da Mesija ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći da si Sin Čovječji?«35Isus im odvrati: »Samo je još malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas tama ne obuzme! Tko hoda u tami, ne zna kamo ide.36Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!« To reče Isus, i ode te se sakri od njih.Uvjeti za pravu vjeru
37Premda je tolika čudesa učinio pred njima, nisu vjerovali u njega.38Tako se ispunila riječ proroka Izaije:»Gospodine, tko je povjerovao onome što smo čuli i naviještali?Komu se otkrila Gospodnja ruka?«39Zato nisu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija:40»Zaslijepio je njihove očii otvrdnuo njihovo srceda ne vide očimai ne razumiju srcempa da se ne obratei da ih ne iscijelim.«41Tako reče Izaija, jer je vidio njegovu slavu i govorio o njemu.42Ipak i mnogi od glavara povjerovaše u njega. Ali ga nisu javno priznavali zbog farizejâ, da ne budu isključeni iz sinagoge.43Više im je vrijedila slava kod ljudi, negoli slava kod Boga.Zaključak Isusova mesijanskog djelovanja
44Isus povika jakim glasom: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla.45I tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.46Ja dođoh na svijet kao svjetlo, da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami.47Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu ne ću suditi. Jer ne dođoh svijet suditi, nego spasiti.48Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već svoga suca: Riječ koju sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan.49Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi dade zapovijed što da kažem i što da govorim.50I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim kako mi reče Otac.«Posljednja večera: Isus pere učenicima noge
Croatian Bible Society