Job4
Elifaz kori Joba zbog njegova jadikovanja
1Tada odgovori Elifaz iz Temana:2Ako ti progovorimo, možda će ti biti mučno;ali tko bi se suzdržao da ne govori?3Eto, učio si mnoge,i ruke si iznemogle krijepio;4riječi su tvoje podizale onoga koji je padao,i utvrđivao si koljena što su klecala.5A sad dođe na te nevolja i ti klonu;dotače se tebe i te se zbuni.6Nije li tvoja pobožnost bila tvoje ufanjei dobrota tvojih putova tvoje nadanje?7Promisli, tko je pravedan poginuoi gdje su pravedni uništeni?8Vidio sam: tko je orao nesrećui sijao opačinu, taj je to i žeo.9Od Božjega daha ginu,od disanja njegove srdžbe nestaje ih.10Rika lava i urlikanje lavice,i zubi lavicâ satiru se. 11Lav gine kad nema plijena,i lavići se razaspu.12Dođe do mene tajna riječ,i uho je moje doču samo malo. 13U igri misli, u noćnome snu,kada tvrd san pada na ljude,14strah me obuzei drhtanje od kojega ustreptaše sve moje kosti.15Duh prođe ispred mene,i dlake se na mojemu tijelu nakostriješiše.16Stade, ali mu ne prepoznah lica;prikaza je bila pred mojim očima;i začuh glas što je šaptao:17»Je li čovjek pravedan pred Bogom,je li smrtnik čist pred onim koji ga je stvorio?18Eto, u svoje sluge se on ne pouzdaje,ni u svoje anđele, koje je stvorio sjajne: 19a kamoli u one koji stoje u zemljanim kućama,kojima su temelji u prahu,i satiru se kao moljac!20Od jutra do večeri satiru se,i nestane ih zauvijek da nitko ne opazi.21Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu šatoru?Ne umiru li od nedostatka na mudrosti?«Croatian Bible Society