Job37
Božja moć i veličina u prirodi
1Srce moje dršće od toga;glasno kuca na svojemu mjestu.2Slušaj! Slušaj kako tutnji njegov grom!Kako se ori iz njegovih usta!3Pušta da sijeva pod čitavim nebomnjegova munja do nakraj zemlje.4Za njom riče grom, glasno se ori njegov jaki glas;on ga ne prigušuje; čuje se njegov zov.5Silan je Bog u buri; čini velike stvari;mi to ne shvaćamo.6Tada govori snijegu: »Padaj na zemlju!«Tako i daždu i njegovim silnim prolomima oblaka.7Tako prisili ruku svih ljudi na počinak,da svi ljudi upoznaju njegovo djelovanje.8Tada se zvijer uvlači u svoju jamui liježe u svojim pećinama.9Tada se prolomi bura iz svojega mjesta,i sa sjevera dođe studen.10Od daha Božjega topi se led,široke rijeke otiskuju se u dolinu.11Ali već svjetlost potjera oblake,i sjajno svjetlo prodre kroz oblake.12I on opet hoda uokolo, sad ovamo-sad onamo,po svojoj odluci, da oni izvrše svešto im nalaže na zemlji,13kad ih šalje bilo na kaznu za njegovu zemlju,bilo na dobročinstvo.14Čuj to, Jobe, stani,promatraj sjajna djela Božja!15Znaš li kako to Bog uredida u oblacima zasja svjetlost munja?16Razumiješ li kako vise oblaci,čudesna djela Sveznajućega?17Ti, kome su haljine odveć toplekad zemlja sjedi pod južnim vjetrom,18možeš li razapeti nebo kao on,tvrdo kao saliveno ogledalo?19Daj nauči nas kako da mu zapovijedamo!Mi smo nemoćni pred mrakom.20Hoće li on biti potjeran na moju zapovijed?Zapovjedi li čovjek kada iščezne?!21A sada – ne vidi se sunčana svjetlostkad sja nad oblacima;tad samo iskoči vjetar i pomete ih:22i zlatna svjetlost zasja od sjevera!Slava pripada strahovitomu Bogu,23Svemogućemu, kojega nikada ne shvatismo;velik je u moći i u pravu!Nikada se ne savije u pravednom sudu!24Zato ga se moraju bojati ljudi!Na sve sveznalice on ne gleda!Croatian Bible Society