Job31
Nastavak Jobova govora: Od svoje mladosti živio je kreposno
1Savez sam sklopio sa svojim očimapa kako bih onda gledao za djevojkom?2Što bi mi bio gore dio od Boga,kakva baština od Svemogućega u nebu?3Ne ide li zlikovca nevoljai grješnika nesreća?4Ne pazi li on na moje putove,ne broji li sve moje korake?5Ako sam općio s lašcima,i ako je moja noga hitjela za prevarom,6neka me izmjeri na pravoj vagi:Bog će upoznati moju nedužnost!7Ako je moj korak zašao s puta,ako je moje srce pošlo za mojim očima,ako je za moje ruke prionula kakva ljaga,8neka što ja posijem, drugi pojede,neka se iskorijeni što mi iznikne!9Ako se moje srce dalo zaludjeti od žene,ako sam vrebao na vratima svojega susjeda,10neka drugomu melje moja žena,neka se kakav stranac k njoj pridruži!11Jer to bi bila sramota, opačina,kojoj treba suditi.12To bi bio požar koji proždire do uništenjai iskorjenjuje sve moje imanje.13Ako sam prezreo pravo svoga sluge,svoje sluškinje, kad su raspravljali sa mnom,14što da učinim kad se Bog diže?Kad on potražuje, što da mu se odvrati?15Nije li u majčinoj utrobi moj Stvoritelj stvorio i njega?Nije li nas obojicu on isti sazdao u majčinu krilu?16Ako sam odbio želju siromasimai dao da venu oči udovici,17i ako sam svoj zalogaj sam jeo,i nije sirota uzela od toga svoj dio18– a ja sam je kao otac odgajao od mladosti,od krila svoje majke vodio sam je,19ako sam vidio ostavljene bez odjećei siromaha bez pokrivala,20i nisu mi zahvaljivala njegova bedrajer ga je ugrijalo runo mojih ovaca,21ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote,jer na vratima nađoh svoju pomoć,22onda neka mi ispadne rame iz pleća,i moja ruka neka se otkine iz zglobova:23Jer bi mi strašan bio kazneni sud Božji;kad bi on ustao, ne bih odolio.24Ako sam polagao u zlato svoje nadei čistome zlatu govorio: uzdanje moje,25ako sam se veselio što mi je posjed veliki što je već toliko stekla moja ruka,26ako sam gledao sunce kako sjai mjesec kako ponosit hodi,27ako se moje srce dalo potajno zaludjetii ja mu poslao poljubac,28i to bi bila krivnja koju treba suditi,jer sam zanijekao Boga u visini!29Nisam se radovao padu svojega neprijatelja,i nisam se veselio kad bi ga zadesila nesreća;30nikada ne dadoh svojim ustima da sagriješetražeći njegov život s proklinjanjem.31Zaista, moji suvremenici priznaše:»Tko se ne nasiti od njegova jela?«32Stranac nije trebao vani noćiti;vrata su moja putniku bila otvorena.33Ako sam, kao što čine ljudi, tajio svoje grijehei krio svoju krivnju u njedrima svojim,34jer sam se plašio velikoga mnoštvai bojao se prezira rodbine,onda bih zašutio i ne bih išao pred vrata.35O, da bi me tko slušao!Ovdje je moj potpis!Svemogući neka mi odgovori!Tužba je mojih pravnih protivnika postavljena.36Zaista, ja bih je uzeo na svoje ramei svezao bih je sebi kao častan vijenac.37Kazao bih mu broj koraka,kao knez pristupio bih k njemu.38Ako je moja njiva vikala na me,i ujedno njezine brazde plakale,39ako sam jeo njezin plod bez plaćanjai ražalostio njezina gospodara –40umjesto pšenice neka mi rodi trnje,mjesto ječma kukolj!Završeni su Jobovi govori.Croatian Bible Society