Job10
Job ne zna zašto trpi
1Dodijao mi je život;zato ću pustiti od sebe svoju tužbu;govorit ću u gorkosti svoje duše.2Velim Bogu: Nemoj me osuditi;kaži mi zašto se ljutiš na me?3Ili, je li ti od koristi da činiš silom,da zabacuješ djelo svojih ruku,a zao um bezbožnika da zakriljuješ?4Jesu li u tebe tjelesne očiili vidiš kao što ljudi vide?5Jesu li tvoji dani kao dani čovječji,jesu li tvoje godine kao vijek smrtnikâ6te istražuješ moju krivnjui ispituješ moj grijeh.7A ipak znaš da sam nedužan,i nema nikoga tko bi izbavio iz tvoje ruke.8Tvoje su me ruke napravile i načinile.Zar da me sada ideš uništiti?9Spomeni se da si me kao od kala napravio,pa zar ćeš me opet u prah stjerati?10Nisi li me kao mlijeko slioi dao da se kao sir zgusnem. 11Onda me zaodjenuo mesomi kožom i spleo me kostima i žilama?12I dao si mi život pun milosti,i briga je tvoja zaštitila moj duh.13A sakrio si to u svome srcu,ali znam da je u tebi.14Ako sam zgriješio,opazio si me i nisi mi oprostio krivnje.15Ako sam skrivio, teško meni!Ako li sam pravedan, ne smijem podići svoje glave,nasićen sramotom, napojen nevoljom.16I ako se podignem, goniš me kao lavai opet strahote činiš na meni.17Pozivaš nove svjedoke protiv menei puštaš još više svoj gnjev na me;jednako nove čete izlaze u boj protiv mene. 18Što si me izvadio iz majčina krila?O, da sam umro prije nego me ugledalo oko!19Bio bih tada kao da nikada nisam bio:iz majčina krila u grob odnesen!20Kako je stisnuto vrijeme mojega života,pa odstupi od mene!Htio bih još malo biti veseo,21prije nego odem bez povratkau zemlju tamne smrtne sjene,22u zemlju kao ponoć mračnu,punu smrtne sjene i pomutnje,gdje je svjetlo kao najdublja tmina.Croatian Bible Society