Izaija57
1Pravednik gine, nitko za to ne mari.Pobožni se ljudi uzimaju,i nitko na to ne gleda.Jest, zloćom se uzima pravednik.2On ulazi u mir.Počine na svojoj postelji svakikoji je hodio pravim putem.3A vi pristupite ovamo, sinovi vračare,rode preljubnice i bludnice!4Komu se vi rugate?Na koga razvaljujete usta i plazite jezik?Niste li djeca otpada, leglo laži?5Koji se palite za idolima,pod svakim zelenim drvetom,koji u dolinama koljete svoju djecupod kamenim vrletima.
Tužaljka protiv idolopoklonstva
6Tvoj je dio na glatku kamenju u potočnoj dolini.Upravo je to tvoje najdraže mjesto.I njima si izlijevao naljev, prinosio dar.Zar ću se time zadovoljiti?7Na svakoj visokoj i uzvišenoj goripostavio si svoj stan.I tamo si uzlazioda prineseš žrtvu klanicu.8Iza vrata i dovratakastavio si svoj spomen.Jer, meni nevjeran, otkrio si svoj stan i ušao u nj,raširio si ga, nešto si od njih sebi pridržao,volio si s njima općiti, zlo si gledao.9Išao si k Moleku s uljemi uzimao si sa sobom mnoge mirise.Slao si daleko svoje glasnikei pregibao si se sve do podzemnoga svijeta.10Mnogim si se svojim putovanjem umorio,ali nisi rekao: Bilo je uzalud.Još si osjećao život u svojim udovima.Zato nisi posustao.11Od koga si se uplašio i koga si se pobojaoda si postao nevjeran,da nisi na me mislio i da nisi za me mario?Zar ne, zato što sam ja šutio,i to od davnih vremena,zato se nisi više bojao?12Ali ja ću objaviti kako je s tvojom pravednošćui s tvojim slabim djelima: ne će ti koristiti ništa.13Kad onda zavikneš,neka te izbave tvoje gomile idolâ!Ali će ih sve odnijeti vjetar,i jedan će ih dah otpuhnuti.A tko se u me uzda, baštinit će zemlju,zaposjest će moju svetu goru.14Tada će se reći:Načinite put! Načinite put! Poravnajte put!Uklonite svaku smetnju s puta moga naroda!15Jer ovako govori visoki, uzvišeni,koji vječno stolujei zove se Svetac:Stanujem u visini, u svetištu,ali i kod poniznoga i skrušenoga,da ponovno oživim skrušenome duhi ponovno okrijepim srca slomljenome.16Jer se ne ću dovijeka svađatii ne ću se jednako gnjeviti.Inače ginu preda mnom duhi duše što sam ih stvorio.17Zbog grješne njegove lakomostignjevio sam se na narod i pohađao ga:sakrio bih se i ljutio.A on se odmetnuo putem svojega srca.18Vidio sam njegove putove.Ali ću ga iscijeliti i voditi,i dat ću utjehu njegovima, što trpe.19Ja sam koji dajem obećanje:Mir, mir dalekima i blizima –govori Gospodin – ja ću ih iscijeliti.20A bezbožnici su kao uzburkano morekoje se ne može umiriti,i čija voda izbacuje mulj i blato.21»Nema mira bezbožnicima«,veli moj Bog.Croatian Bible Society