Izaija5
Izrael je neplodni vinograd
1Zapjevat ću o svom prijatelju,pjesmu prijatelja o njegovu vinogradu!Vinograd je imao moj prijatelj na plodnoj visini. 2On ga je ogradio i uklonio iz njega kamenjei zasadio u njemu plemenitu lozu.Sagradio je u njemu kulu,iskopao tijesaki nadao se da će roditi grožđem,a on rodi vinjagom.3I sada, stanovnici Jeruzalema,ljudi iz Jude,sudite između menei mojega vinograda!4Što je još trebalo učiniti mome vinogradua da mu nisam učinio?Nisam li se smio nadati da će roditi grožđem?– A on rodi vinjagom.5Pa da vam sada javimšto ću učiniti svojemu vinogradu:Oborit ću njegovu ogradu, neka postane pašnjak!Razvalit ću njegov zid, neka se gazi!6Učinit ću ga pustarom,ne će se obrezivati ni okopavati.Niknut će u njemu drač i trnje.I zapovjedit ću oblacimada ne puštaju više na nj dažda.7Jer je Izraelova kuća vinograd Gospodina nad vojskamai ljudi su Judini sad njemu mili.On se nadao dobru djelu, a eto zlo djelo;nadao se pravednosti, a eto zloća!8A joj, koji sastavljate kuću s kućom,koji njivu na njivu nastavljate,dok više ne bude prostora,a vi sami ostanete vlastela u zemlji!9U mojim ušima zvuči riječ Gospodina nad vojskama:»Zaista, mnoge će kuće opustjeti!Bile i tako velike i tako lijepe: ostat će bez ljudi!10Jer će deset rala vinograda dati jedan bat,jedan homer sjemena dat će efu.«11A joj, koji se rano ujutro opijatei do kasno u noć sjedite i gorite od vina!12Citara i harfa, bubanj i frulai vino na vašim su gozbama.A ne pazite na Gospodnje upravljanjei ne vidite djela njegovih ruku.13Zato moj narod mora putovati u sužanjstvo,jer nije imao razboritosti.Istrošeni su od gladi njegovi plemeniti,i njegovo mnoštvo gine od žeđi.14Zato širom otvara carstvo mrtvihsvoje požudno ždrijelo i silno razjapljuje čeljust:i silazi u nj sjaj Jeruzalema,njegovo bučno mnoštvo, i tko se veseli u njemu.15Tako se prigiblje čovjek,poništava se muž.Oči se oholica obaraju.16A uzvisit će se na sudu Gospodin nad vojskama,i Bog, Sveti, pokazat će se svet u pravednosti.17Tada će tamo pâsti janjcikao da je to njihova paša,i ovnovi će pâsti travu na razvalinama plemenitih.18A joj, koji dovlačite kaznu konopcima ludosti,odmazdu kao kolskim užetom!19Koji govorite: »Neka pohiti,neka brzo dođe njegovo djelo da ga vidimo!Neka se približi, neka dođe što je naumio Izraelov Svetac,da ga upoznamo!«20A joj, koji zlo zovete dobrim,a dobro zlim!Koji od tmine pravite svjetlost,a od svjetlosti tminu,koji od gorkoga pravite slatko,a od slatkoga gorko!21A joj, koji ste mudri u vlastitim očimai razumni pred samima sobom!22A joj, koji ste junaci u pijenju vinai hrabri u miješanju silovita pića!23Koji oslobađate krivca za poklone,a onome koji ima pravo oduzimate pravdu!24Zato kao što jezik ognja proždire strnjiku,i slame nestaje u plamenu,tako će njihov korijen postati kao trulež,njihov cvijet će se razletjeti kao prah.Jer odbaciše zakon Gospodina nad vojskamai pogrdiše riječ Izraelova Sveca.25Zato se raspalio Gospodnji gnjevna njegov narod.On je zamahnuo svojom rukom na nj, udario ga,da su se uzdrmale gorei da su njihova mrtva tjelesa ležalapo ulicama kao smeće.Kod svega toga nije popustio njegov gnjev,i još je uvijek ostala ispružena njegova ruka.26Podignut će zastavu narodu u daljinii primamiti ga s krajeva zemlje.I gle, dolazi brzo i hitro.27Nema u njemu umorna ni sustala.Nitko ne drijema i nitko ne spava.Nikomu se ne raspojasava pojas oko bedara.Nikomu se ne raskida remen na obući.28Strijele su njegove oštre,i svi su njegovi lukovi zapeti.Kao kremen su kopita njegovih konja.Kotači su njegovi kao vihor.29Rika je njegova kao u lavice.Riče kao mladi lavovi.Reži, zgrabi plijen i drži ga čvrsto.I nitko mu ga ne ote.30U onaj dan buči nad Judomkao što buči more.I pogleda li se na zemlju:gle, ondje je tjeskobna tminai svjetlost je pomračena tamnim oblakom!Croatian Bible Society