Psalmi89srp_865
1Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima.2Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši:3“Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu:4Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena.5Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh.6Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim?7Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.8Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.9Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš.10Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje.11Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj.12Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje.13Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja.14Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.15Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode;16Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se.17Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš.18Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.19Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.20Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.21Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga.22Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.23Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu.24Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.25Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.26On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega.27I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.28Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran.29Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.30Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim;31Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju,32Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;33Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;34Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.35Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?36Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;37On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”38A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega;39Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov.40Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.41Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.42Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove.43Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju;44Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju;45Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu.46Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj?47Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove?48Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh?49Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom.50Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda,51Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega.52Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.