Psalmi22srp_865
1Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje?2Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira.3Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!4U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao.5Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.6A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu.7Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,8I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje.9Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje.10Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj.11Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika.12Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me;13Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe.14Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni.15Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me.16Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje.17Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje.18Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.19Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ.20Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju.21Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me.22Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te.23Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo!24Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva.25Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje.26Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka.27Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka.28Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.29Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu.30Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu.31Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo.