Psalmi107srp_865
1Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova.2Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve,3Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora.4Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše;5Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;6Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove.7I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.8Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!9Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra.10Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe;11Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega.12On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože.13Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;14Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove.15Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!16Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi.17Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje.18Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh.19Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.20Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova.21Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!22I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!23Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,24Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini.25Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu,26Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva;27Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.28Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove.29On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu.30Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.31Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!32Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!33On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu,34Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj.35On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene,36I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje;37Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu.38Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje.39Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše.40On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova.41On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado.42Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja.43Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.