Psalmi106srp_865
1Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.2Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu?3Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda!4Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom,5Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.6Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.7Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.8Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju.9Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;10I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.11Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.12Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.13Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove.14Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.15On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.16Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio.17Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu.18I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.19Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu.20Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu.21Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru,22Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.23I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.24Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj.25Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.26I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,27Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama.28I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima.29I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.30I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.31I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.32I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi;33Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.34Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao;35Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova.36Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.37Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima.38Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.39Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim.40I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.41I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.42Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.43Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.44Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu,45I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj;46I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.47Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom!48Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!