Psalmi102srp_865
1Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.2Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.3Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.4Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.5Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.6Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.7Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.8Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.9Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama10Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.11Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.12A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.13Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;14Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.15Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;16Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;17Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.18Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,19Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,20Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;21Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,22Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.23Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.24Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.25Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.26To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.27Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.28Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.