Poslovice7srp_865
1Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe.2Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih.3Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega.4Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost,5Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima.6Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah,7I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa,8Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj,9U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe;10A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca,11Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe,12Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše.13I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu:14Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje;15Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te.16Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim.17Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.18Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem.19Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni,20Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan.21Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga.22Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan,23Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život.24Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih.25Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem.26Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila.27Kuæa je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne.